Silvio Marić vratio se u Dinamo i našoj Sanji Jurković otkrio detalje novog posla. Što smatra svojim najvećim uspjehom izvan terena te koliku ulogu u njegovu životu je imao djed, ne propustite doznati u idućim minutama.
Na oduševljenje navijača, nakon gotovo dva desetljeća, legendarni Mara vratio se u Dinamo. Silvio Marić napravio je puni krug, a u voljeni klub vratio se u ulozi ambasadora.
''Pun sam elana, želje, volje, to je sad kao nekad kad sam došao kao klinac i potpisao prvi profesionalni ugovor 92', 93' godine, tako mi se sad vraćaju nekakve uspomene i ti osjećaji i baš sam sretan, baš sam sretan i jedva čekam'', priča Silvio.
Međutim, situacija je sada ipak malo drugačija, sad ima obitelj, suprugu i djecu, kako je s te strane usklađivati sve to?
''Cure malo manje to prate, one to ne kuže, znaju da je tata nekad igrao nogomet, ali nisu sad ono…'', priča.
Nisu svjesne kako je tata igrao nogomet?
''Da, nisu svjesne! Onda se mi zafrkavamo, onda kad idemo negdje onda ja kažem, ja sam ti bio poznat, čovječe, kao Taylor Swift, pa onda one - je da, sigurno, k'o Taylor Swift, haha, tako se malo zafrkavamo… I oni su jako sretni što je tata ponovno u klubu koji najviše voli i to je lijepo'', kaže.
Izvan terena, obitelj smatra svojim najvećim uspjehom. Iako mlađa kćer karakterno više nalikuje na njega, a starija na suprugu, jedna im je karakterna osobina zajednička, šali se.
''Pa kad se ljute kad gube, takav sam i ja bio kao klinac, isto sam plakao i bacao stvari kad sam gubio, haha, to im je urođeno, nisam volio gubiti, ni u čemu, hahaha…'', priča Silvio.
Čini se kako postoji posebna veza između nogometaša i njihovih djedova. Luka Modrić o svojem je djedu govorio u svojoj autobiografiji, Dominika Livakovića upravo je djed vodio na treninge, a i Silvio ima svoju priču s djedom.
Kako to da su djedovi tako značajni?
''Vjerojatno imaju više vremena, hahaha, pa onda oni voze, deda je bio veliki navijač Dinama i znao je te generacije. Djeda me vodio na utakmice, ja sam uživao, gledao sam, ali nisam nikad imao osjećaj da ću igrati i da ću ostvariti jednu lijepu karijeru i da ću biti kapetan tog kluba koji obožavam, to mi je bio nestvarno, taj dio'', priča Silvio.
A onda su snovi postali stvarnost. Bilo je tu nebrojeno puno legendarnih utakmica, ali o jednoj ga, kaže Mara, ispituju i danas. Karijeru mu je, prije točno 27 godina, velikim dijelom obilježila pobjeda protiv Partizana.
''Taj interes za tu utakmicu i ta jedna politička konotacija, ja ni prije ni kasnije u karijeri nisam imao priliku igrati takvu utakmicu. Vjerojatno je utjecaj rata i svega toga napravio jednu takvu medijsku situaciju daje to bilo više od nogometa, to je bila prva utakmica poslije rata.
Htjeli smo razveseliti taj narod koji je došao u nevjerojatnom broju i svi koji su bili na toj utakmici i koji su gledali kod kuće, pamte to i dan danas, svaki sportaš ima nešto specifično iz svoje karijere, ja imam tu utakmicu gdje god dođem, svi - E Mara, gledao sam Partizan, malo malo si to pogledam, to mi je super'', priča Silvio.
Osim eventualno toga da ne pije kavu i nikada ne nosi nikakav nakit, kao ni sunčane naočale, o Dinamovu ambasadoru zna se gotovo sve jer je oduvijek bio kao otvorena knjiga. Pratio ga je glas gradskog dečka, a time što je na treninge dolazio tramvajem zaradio je dodatne simpatije.
''Nisam imao vozačku, nisam imao ni love tada, jednostavno sam išao tramvajem. Bad Blue Boysi su me obožavali, i ja njih, praktički su bili moji veliki prijatelji. To su sve dečki isti kao i ja, čak su neki i bolji igrači od mene, hahaha, ali dobro, nisu trenirali ili spletom okolnosti nisu završili tu. Ali tada je to bilo malo drugačije, tada smo mi bili malo bliskiji, danas to ipak nije tako na toj razini. Neke stvari koje smo mi radili si danas igrači ne mogu priuštiti, haha, to je na njihovu štetu'', priča.
Ono što se nije promijenilo sve ove godine je to da je i nogometašima stalo do toga kako izgledaju.
''Neki igrači i parfem stavljaju… Da, da, tako da što si bolji igrač, to se bolje paziš, pa kad ti dođe igrač koji te čuva, znaš, gleda te, ti mirišiš, haha, ti ga gledaš, onda kaže - čuvao sam onoga, čovječe, frajer izgleda, miriši, čovjek je na drugom levelu. A ti si faca! Haha, to više talijanski igrači, ali bilo je i kod nas sređivanja prije utakmica, radile su se frizure, neki su kreme stavljali, bilo je svega.'', priča.
Jer za dobar performans na terenu nije bitna samo fizička nego i psihička sprema. A tko to zna bolje od i danas omiljene Dinamove legende?