Sada je vrijeme za dozu nostalgije. Ovih dana navršava se pola stoljeća od početka snimanja kultnog filma "Vlak u snijegu". Dok je dobro poznato gdje je danas i što radi Ljuban, odnosno glumac Slavko Štimac, u prilogu In magazina doznajte kamo je život odveo Dragu i Peru. Nakon pedeset godina, samo pred našim kamerama, ponovno su uprizorili legendarnu scenu.
Ovako zvuči oda zajedništvu, otpjevana iz srca, sada već odraslih Drage i Pere. Nakon punih pola stoljeća, junaci Vlaka u snijegu, prošetali su vagonima u kakvima su kao djeca snimali klasik koji i danas obožavaju i mali i veliki.
"Kao da je vrijeme stalo, da sad imamo kamere okolo, vjerujte mi da ništa novo nam ne bi bilo, snimali bi dalje. Ništa se nije promijenilo jedino što smo malo stariji nastavili snimati", govore Gordana Inkret Subotičanec i Željko Malčić.
Iako je šamar bio samo dio glume, najteže ga je ipak podnijela Željkova kći.
"Kad je Draga mene ošamarila, mislim da je kćer doletila do tv-A i Dragu je ošamarila jer joj je bilo žao da tatu tuku. Ja sam bio u Zagrebu, ona je imala dvije tri godiNe i ona je plakala da hoće da joj se tata vrati veliki, jer neće tako malog tatu. Nije mogla prihvatiti da je to film, ona hoće svog tatu velikog, neće malog tatu. "
Gordanina djeca imaju pak druge traume.
"Moja djeca kad su bila mala, gledali su film do točke kad se Draga razboli, dalje ne, to je bilo suza, trauma, mama je blesna, tu je prekidano svaki put. I dan danas nisu odgledai film u cjelini do kraja''.
A sad pedale vremeplova okrećemo pedeset godina unatrag.
A evo kako su doskočili neravnomjernom rastu malih glumaca.
''Scene u kojima se nisu vidjele naše noge, dobivale su i dečki i curice pločice drvene, da se izravna kao u ostatku filma. Da nema razlike, jer su svi različito rasli, neki više, neki manje...".
Narugali su se i snijegu koji je odlučio zakazati baš u vrijeme snimanja filma.
''Umjesto snijega stiropor je letio kroz prozor, pa je bila vatrogasna pjena korištena da bi bila bjelina i na kraju je top iz Ljubljane koji je radio umjetni snijeg. U ono vrijeme, puno ga je teže bilo napraviti pa je dosta i poskupilo film koliko sam ja kao dijete čuo od režisera, da je film zbog nedostataka snijega dosta bio skuplji.".
Iako su ih životni putevi odveli daleko od filmskog platna, ovu trgovkinju i umirovljenog policajca, uloge Drage i Pere obilježile su za cijeli život.
"I danas kad me netko zove Pero ja se okrećem, jer mislim da mene zovu. Na poslu su me pola ljudi zvali Pero, pola Željko. Na Pero reagiram kao na nadimak. "
"Svi su znali u školi tko smo mi, jedino što smo mi tako odgojeni da mi nismo to iskorištavali, ponašali smo se kao da nismo snimali. Mi smo bili skroma djeca''.
Bili su djeca i živjeli su poruku koja pokreće svijet.
''Film ima neku poruku i danas za sve generacije. Kad smo složni, sve bi trebalo biti puno lakše i sve prepreke bi mogli lakše prebroditi. To je poanta filma. Budi dobar onome drugome i nemoj nikad raditi nešto na štetu drugog''.
"Zanimljivo je da smo ove godine imali prvu put projekciju Vlaka u snijegu u Lovrakovu centru pored vlaka i da je interes djece i nakon 50 godina velik. Isto tako zanimljivo je da je roman Vlak u snijegu 2022. preveden na japanski jezik'', govori ravnateljica Centra Mato Lovrak.
Jer zajedništvo i prijateljstvo vrijednosti su koje ne poznaju ni mjesto ni vrijeme!
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
na instagramu
