Prije 45 godina Stipe Božić ušao je u legendu kao prvi Hrvat koji se popeo na Mount Everest. Kako je mladić koji je odrastao uz more, unatoč svim izazovima, dosegao najviši vrh svijeta, ispričao je našem Hariju Kočiću.
Mnogo je planina i vrhova, ali samo je jedan najviši i prije 45 godina dosegnuli su ga tek rijetki svjetski alpinisti. Zato je vijest kako Mount Everest planira osvojiti mladić iz Splita prihvaćena s potpunom nevjericom.
''U to vrijeme sam bio luđak pa i u svojoj obitelji. Otac je zabranio, a mama je rekla nemoj mi činit sramotu! Šta će ljudi reć?'', prisjetio se Stipe koji ipak nije odustao i naslonivši se na dugu tradiciju splitskog alpinizma, krenuo je na ono što se činilo gotovo nemogućom misijom.
''Mi smo do podnožja pješačili dvadeset dana. Imali smo sedamnaest tona opreme koju je nosilo 750 nosača, lokalnih ljudi iz dolina. A onda nam je od baznog logora do vrha trebalo 45 dana za uspon na sami vrh'', priča.
Biti na vrhu svijeta je, kaže, poseban osjećaj.
''Navru osjećaji da si zaista na vrhu svijeta fizički. Oko tebe su planine i onda se sjetiš koliko je tvojih prijatelja sanjalo o tome, koliko će se kasnije to gledati, pričati o tome… To je zaista veličanstven osjećaj'', zaključio je.
Za vrijeme uspona u domovinu je slao snimke i pisane izvještaje, što ga je transformiralo iz zanesenjaka u planine u živuću legendu.
''To je bio, za to vrijeme, veliki medijski uspjeh. Sjećam se, doveli su me na hajdukov Stari plac. Igrali su Hajduk – Rijeka. Šurjak i kapetan Rijeke su mi dali cvijeće''.
Danas je uspon, ako imate oko 50 000 €, neusporedivo lakši zadatak.
''Platite nekoj od njihovih agencija i oni vam osiguraju užad, od podnožja do vrha, kisika koliko god vam treba. Dvije šerpe vas vode, kuhaju vam, stavljaju šatore, vreće za spavanje, znači sve. Vi samo morate po tom se užetu polako podizati gore'', priča.
Opasnost ipak ostaje pa je planina, unatoč modernoj tehnologiji i ove godine uzela živote.
''Ove godine, koliko znamo, nekoliko je ljudi umrlo od visinske bolesti, pokušavajući se popeti bez kisika. Znam za dva alpinista iz Mongolije koji su bili na vrhu, ali spuštajući se negdje 200 metara pod vrhom su umrli'', priča.
Do danas, osam se Hrvatica i Hrvata popelo na najviši vrh Himalaje.
''50:50, ali mi vodimo jer sam se ja dva puta popeo. Nakon 79. i 89. i mojih uspona bile su žene 2009., naše četiri djevojke i onda kasnije se popeo Mario Celinić, prije dvije godine Dan Eror…'', priča.
Uz suradnju s HGSS-om, Stipe ne usporava ni s istraživanjem drugih interesa.
''Trenutno najviše držim motivacijska predavanja i radim na dokumentarnom filmu koji se zove Alpski ratnici. Radim ga po knjizi Kanađanke koja je o nama napisala izvrsnu knjigu prevedenu na 14 svjetskih jezika'', rekao je.
Na Mount Everest se više neće vraćati, ali zadovoljstvo i ponos činjenicom da je bio prvi, kaže, nikada nije i neće nestati.