Tatjana Cameron Tajči bila je gošća Daliboru Bosančiću u emisiji ''Zdravlje na kvadrat'' pa pričala o karijeri, životu sada, a jedna ju je situacija dovela i do suza.
Tatjana Cameron Tajči bila je gošća Daliboru Bosančiću u emisiji ''Zdravlje na kvadrat''.
Pričala je o sebi, karijeri, odlasku u Ameriku te zdravlju, a priznala je i čime se sada bavi.
Vratimo se u 1990. g. Cijela je država ludovala za njom, zvali su je i hrvatskom Marilyn Monroe, a evo kako se ona snašla u toj priči.
''Meni je ta Marilyn Monroe bila uloga. Ono što se dogodilo kroz to Hajde da ludujemo jest to da je ta moja energija izašla van. Ta moja ljubav, ta moja radost, pogotovo s tih 19 godina. Taj dio mi je izuzetno dobar! Ono što mi nije odgovaralo jest to da nisam u to vrijeme znala na koji način sebi stvoriti mjesto u kojem ću ja biti ja, a da ne moram glumatati.''
Je li se osjećala podijeljenom osobom zbog toga?
''Pa svakako mi je, zato što jesam imala taj imidž Marilyn Monroe, ta priča bila negdje u podsvijesti. Znaš, i onako si nesiguran u to vrijeme, to tinejdžersko vrijeme s 19, 20 godina. Je, to mi je bio šok, a nisam imala podršku u smislu da sam si znala postaviti nekako da je to normalno.''
''To se dogodilo. Prije Jugovizije, Višnja Trusić, pokojna, me tada našminkala. Okrenula stolac prema ogledalu, i gle Marilyn Monroe. Sasvim se slučajno dogodilo. No, bilo je jako iscrpljujuće, a ja nisam znala jer sam uvijek bila jako ambiciozna, ništa mi nije bilo teško, još uvijek sam takva, nisam sebi znala postaviti granicu. E sad okej, šest intervjua na dan je dosta! Trebam odmor. Ne, nego hajde možeš još, možeš još dokle god ja stojim na nogama i ne kolapsiram. Tu sam se stvarno isrpila i fizički, i emotivno i mentalno.'
Je li ju upravo to natjeralo da pobjegdne u Ameriku?
''Ajde da nisam ''pobjegla''! Zasitila sam se svega i željela sam svoj mir i željela sam se odmoriti.''
A evo i kako je popularnost utjecala na njenu psihu.
''Znači tu je bilo i anksioznosti i nesigurnosti. Bilo je situacija u kojima se ja nisam znala obraniti, stvoriti neke zdrave granice.''
Na njeno zdravlje to je dosta utjecalo.
''Dosta, dosta! Ja sam otišla s užasnom velikim čvorićima na glasnicama. Otišla sam užano mršava. Trebalo mi je dosta vremena da se vratim u tu neku zdravu normalu.''
A otkrila je da se sada i sama bavi zdravljem, na neki način.
''Već deset godina polažem nekakve tečajeve i dobivam certifikate jer me to zanima i zbog mog zdravlja, ali i da mogu pomoći mojoj djeci. Onda radim i s ljudima. To mi je užasno velika radost da mogu još i nekom drugom pomoći.''
Radi kao savjetnik po američkim zatvorima.
''Kao coach. Imamo jedan program koji se zove “Bolje odluke”. To je jedan program koji je napravila ekipa psihoterapeuta. Model po kojem mi radimo u zatvorima.''
Što su ju godine naučile? Kad se sjeti Tajči s 19 godina i sad?
''Naučile su me najviše da budem nježna prema sebi. Strpljiva s puno nježnosti. Naučile su me da se ne kažnjavam, da si ne govorim joj glupa si, ružna si, lijena si. Sve s nježnošću.''
A onda se i rasplakala priznavši da je i ona bila zlostavljana u mladosti.
''Pa teško je. Pogotovo mami! Ne krivim nikog…'', rekla je kroz suze.
''U mojoj situaciji, ja ću reći, bio je dio nezdrave sredine i kulture u kojoj nismo imali alate niti smo znali išta. Znaš, ja imam tri sina! Oni su vrlo osviješteni po tome što je NE! Što je pitati kad zaista dvoje ljudi želi imati dodir, da te netko dirne intimno. Znači sve se to mora prvo iskomunicirati i onda s poštovanjem uvažiti drugu osobu. Mi nismo živjeli u takvoj sredini, barem ja ne!''