Razgovarali smo sa Slavkom Sobinom na 70. Pulskom filmskom festivalu na kojem se predstavlja s dvama filmovima - "Samo kad se smijem" i "Smrt djevojčice sa žigicama".
Galerija
Jedan od naših najuspješnijih i najzaposlenijih glumaca Slavko Sobin i ove godine sudjeluje na 70. Pulskom filmskom festivalu, na kojem se prikazuju čak dva njegova filma.
Riječ je o filmu redateljice Vanje Juranić "Samo kad se smijem", u kojem Slavko uz Tihanu Lazović Trifunović igra glavnu ulogu, a koji je već nagrađen nagradom Kino mreže, te o filmu "Smrt djevojčice sa žigicama" Gorana Kulenovića koji je ostavio jak dojam na pulsku publiku. Sa Slavkom smo razgovarali nakon panela Mali filmski razgovori: Regionalne filmske zvijezde, a prije svega nam je otkrio što za njega znači sudjelovanje na jubilarnom festivalu u Puli.
"Prije svega znači da imam tu svoje filmove, što znači da sam imao dobru godinu. Treći puta sam na festivalu, prije sam bio s nekim malim ulogama, tako da je ovo prvi put da sam s glavnom ulogom i dio sam nečega što je jako zabavno. Nije floskula, ali čast mi je. Ovo je nekakva kruna hrvatskih festivala", zaključio je Slavko.
A koji mu je film od dvaju spomenutih nekako draži?
U "Samo kad se smijem" igram glavnu ulogu i ne mogu reći da mi je draži, ali čak i u ovom smislu pressa nosi puno više odgovornosti. Jednaki mi je užitak bio raditi oba. Kulenović je moj redatelji koji me otkrio i pronašao i daje mi krasne, različite uloge. Da mi da jednu rečenicu u filmu, meni je taj film važan kao da je za Oscara", priznao je.
Slavko puno snima i radi van Lijepe Naše, a otkrio nam je po čemu se razlikuju snimanja kod kuće od onih stranih.
"Što više snimam vani, to više kužim da nema puno razlika, ovisi od seta do seta. Posao je takav da je malo teško planirati, na setu se uvijek nešto mijenja u zadnji tren. Čak nema ni neke razlike u honorarima jer tamo igram neke manje uloge nego ovdje pa se to onda nekako izjednači. Najveća razlika je to što upoznajem nove ljude i što putujem. Ali dobro mi radimo svoj posao i naše su ekipe vrhunske", otkrio nam je.
Slavko često mijenja imidže i promjene mu ne padaju teško.
"Isključivo za uloge, samo pustim da sve raste, zapustim se i klošar sam u slobodno vrijeme", našalio se Slavko.
A kada nije na putovanjima i snimanjima najradije boravi u svom novom domu, u kući na selu koju je odlučio kupiti i skrasiti se u njoj.
"Oduvijek sam htio živjeti van grada i napokon mi se ostvarila ta želja. Puno sam mirniji i puno se više družim zapravo, jer sada mi svako malo netko dođe pa roštiljamo, igramo društvene igre. Kao povratak u djetinjstvo. Nema više pitanja kamo ćemo izaći, hoće li biti gužva i slično", priznao je Slavko.
Njegova velika ljubav su i putovanja pa je nedavno bio u Peruu, u koji se otputio sam, prvi puta na tako jedno daleko putovanje i zbog toga nije požalio.
"Bio sam sam, to mi je bilo prvo takvo solo putovanje. Išao sam kod šamana u Amazonu, e a sad, kada bih ulazio u to, predugo bi trajao odgovor. Bilo je zahtjevno i teško, ali oslobađajuće i predivno iskustvo. Puno toga sam naučio o sebi", priznao je Slavko.
Otkrio nam je i u čemu najviše uživa kao glumac i može li zamisliti da radi neki drugi posao.
"Kao glumac najviše uživam u trenucima kada klikne suradnja s partnerima i s redateljem, kada osjetite da skupa stvarate film, da volite to što radite, to je najbolje. A da nisam glumac, vjerojatno bih bio pisac, pišem te dječje knjige i sad izlazi šesta po redu. Ni u snu nisam očekivao takav uspjeh, niti mi je on bio cilj. To je bio neki mali pothvat koji se realizirao više zbog toga što sam javna osoba pa je izdavač prepoznao možda potencijal u prodaji, ali mislim da sam uspio. Roditelji koji kupuju knjige svojoj djeci, ne vide to kao - aha, ovo je napisao onaj neki glumac, nego zato što to stvarno vole, a to se vidi po reakcijama", pojasnio je Slavko.
I za kraj, Slavka smo pitali koji mu je neostvareni glumački san.
"Pa ima ih milijardu. Imam snove raditi s nekim ljudima, ali ono što zapravo želim je kontinuirani rad i da to što radim ima neki značaj, da nema veze s nekom mojom privatnom ambicijom. I daj Bože da ima što više projekata koji su relevantni, koji osnažuju ljude, možda samo na način da ih zabave i nasmiju, a možda i izliječe od neke traume", zaključio je Slavko.
1/5 >>
Pogledaji ovu galeriju
