Eugen Stjepan Višić bio je gost u emisiji Zdravlje na kvadrat.
Eugen Stjepan Višić nagrađivani je hrvatski glumac i zaljubljenik u glazbu, 27 mu je godina.
''Pazim na svoje zdravlje koliko mi vrijeme dopušta, a i koliko mi ne dopušta, uvijek imam neke kontrolne godišnje preglede. Odradim to da vidim što je. Ako imaš u obitelji neke srčane bolesnike i slično, onda moraš obaviti godišnje preglede. Imam u obitelji nekoliko doktora i oni su mi zapravo probudili svijest o zdravlju'', kaže.
Evo kakav je s treninzima.
''Treniram koliko imam živaca u danom trenutku. Generalno nisam pobornik onoga da sad ide ljeto pa ćemo se nabildati i napucati i napravit ćemo pump da bismo dobro izgledali. Ja odem u teretanu zapravo da imam duševni mir, to je ono da se ispucaš'', kaže.
Koliko je emotivan?
''Pa, emotivan sam. Mislim da je to i ta neka pobuda da se baviš ovim poslom, mora proizlaziti iz nekog unutarnjeg senzibiliteta. Da, mislim da sam emotivan i ne znam koliko je to dobro za društvo u kojem živimo, ali, eto, to sam ja. Načisto sam sa sobom i svojom emotivnošću'', kaže.
Uz tu emotivnost ide i ljubav. Koliko mu je ona bitna u životu, bila ona obiteljska, prijateljska ili neka treća?
''Ljubav je najveći pokretač, najveća energija u cijelom svemiru'', zaključio je.
Kad zbrojimo sve ovo dosad što je govorio, koliko je zadovoljan sobom?
''Mogu reći da sam zadovoljan sa sobom'', rekao je.
Završio je akademiju, glumac je, ali odlučio se nastaviti baviti pjevanjem. Je li to neki budući prioritet?
''Ne volim etiketiranja, ali imam dosta pjesama u kojima sam se izrazio i neki su mi ljudi rekli da bi bilo šteta ne podijeliti to s ljudima, da vide potencijal da im te pjesme možda mogu pomoći da slave život i prođu neke teške situacije'', objasnio je.
Podrijetlom je iz Trogira. Je li dečko od mora ili kontinenta?
''Uuu, dobro pitanje! Obožavam more i mislio sam kad sam išao iz Trogira da će mi more faliti. I fali mi, i jedva ga čekam vidjeti, ali zapravo sam shvatio da u situaciji gdje sam na kontinentu, da mi jednako tako odgovara i Sljeme. Jednako tako mi odgovara i šuma, odgovara mi gdje je tišina'', kaže.
''Meni je najbitnije da su mi duševni mir i mentalno zdravlje prioritet. Ako me pukne da pojedem tonu slatkoga, ja ću si to priuštiti jer zapravo slušam svoje tijelo što mi govori'', kaže.
Brine li se o tome kako će doživjeti starost?
''Brinem se i razmišljam o starosti. Nekako jako empatiziram s ljudima treće životne dobi jer mislim da je društvo, generalno, protiv starosti. Svi moramo biti mladi i lijepi, cijelo nas društvo etiketira. Zapravo kad ljudi dođu u treću životnu dob, umjesto da dožive vrhunac i s vrhuncem idu prema nekom kraju, ili novom početku, kako uzmemo, društvo ih degradira. Počevši od mirovina, socijalnog statusa, do toga što nisu više mladi i lijepi'', kaže.