Njegov bijeg iz SSSR-a šokirao je svijet, a plesao je kao da sloboda nema reprizu
Zahvaljujući svojoj tehnici i virtuoznosti, Rudolf Nurejev bio je simbol baleta tijekom 20. stoljeća, a bijeg iz domovine mnogi i dalje ističu kao veliku prekretnicu.
Bio je baletni rockstar prije nego što je pop-kultura uopće naučila kako izgleda zvijezda.
Rudolf Nurejev nije samo promijenio muški balet (učinio ga je jednako važnim kao i balerinu), nego je vlastitim životom postao hladnoratovska legenda: od djetinjstva u siromaštvu, preko meteorskog uspona u Lenjingradu, do filmski dramatičnog bijega iz SSSR-a pod nosom tajne službe.
Galerija
Nurejev je rođen 1938. i to doslovno u pokretu: njegova majka Farida putovala je Transsibirskom željeznicom kada je porod krenuo ranije, pa je Rudolf došao na svijet u vlaku negdje u blizini Bajkalskog jezera (u biografijama se spominje da je službeni datum 17. ožujka, iako se navodi da je mogao biti nekoliko dana ranije). Obitelj je bila tatarskog podrijetla, a djetinjstvo je proveo u tadašnjem sovjetskom siromaštvu i stezi, uz oca časnika Crvene armije, autoritarnu figuru koja nije blagonaklono gledala na "neozbiljan" poziv poput plesa.
Balet nije bio samo umjetnost. U nekadašnjem SSSR-u je bio i projekt države, a u takvom sustavu talent se njeguje, ali i kontrolira. Za Nurejeva, koji je vrlo rano pokazao eksplozivnu ambiciju i prkos pravilima, to će postati sudbina.
Ključan korak bio je odlazak na školovanje u Lenjingrad (današnji Sankt Peterburg), gdje se profilirao kao plesač izvan standardnih okvira: virtuozan, gladan pozornice, ali i temperamentan. U ansamblu Kirova (danas Marijinski balet) rastao je nevjerojatnom brzinom, taman dovoljno brzo da ga država počne doživljavati kao nacionalno blago… i potencijalni problem.
Godina je 1961. Kirov gostuje u Parizu. Nurejev izlazi, druži se s Francuzima, krši protokole, zbog čega je zaključeno da je vrijeme da ga se vrati kući prije nego što učini nezamislivo. Na aerodromu Le Bourget sovjetski dužnosnici i KGB-ovi "pratitelji" pokušavaju ga odvojiti od trupe i poslati natrag u Moskvu (spominju se razni izgovori, uključujući i tvrdnju da mora na "posebnu izvedbu" ili da je majka teško bolesna). Nurejev posumnja da ga čeka kazna i u trenutku koji će ući u povijest, uz pomoć francuskih vlasti i prijatelja, traži azil.
To nije bio samo potez karijere. U to doba, takav bijeg bio je politička bomba i osobna presuda: povratak u domovinu postaje gotovo nemoguć. Bijeg nije značio kraj straha, nego promjenu kulise. Prema više prikaza događaja, Nurejev je već tijekom pariške turneje bio pod budnim okom KGB-a upravo zato što je pokazivao interes za Zapad i ponašao se "nepredvidivo". A nakon bijega, SSSR je imao jak motiv da ga diskreditira, pritisne ili "vrati, barem propagandno.
Drugim riječima: bio je zvijezda svjetskog baleta, ali i čovjek koji je dobro znao kako izgleda život kad te netko promatra.
Nurejev je bio magnet: za publiku, za umjetnike, za skandale. Nevinost je izgubio u zagrljaju 25 godina starije Ksenije Jurgenson, volio je jednu balerinu s Kube, no njegova najpoznatija i najdublja veza bila je s danskim baletnim velikanom Erikom Bruhnom, kojega je upoznao nakon bijega 1961. Njihov odnos često se opisuje kao "velika ljubav" njegova života – strastvena, burna, ponekad prekidana, ali s emocionalnom niti koja je ostala do Bruhnove smrti 1986.
U kasnijim godinama spominju se i drugi dugotrajniji odnosi, ali Nurejevljev privatni život teško je svesti na jednu priču: živio je brzo, intenzivno, često usamljen u vlastitoj slavi – i rijetko spreman na mirnu, "urednu" ljubav.
Jedan mit se veže uz njega, a to je da je bio u vezi s legendarnim pjevačem Freddiejem Mercuryjem. Iako internet voli spajati ikone, prema službenom Q&A blogu na službenoj stranici posvećenoj frontmenu Queena, takva veza nije postojala.
Nakon bijega postao je ono što bi danas nazvali međunarodnim brendom: nastupa na najvećim pozornicama, surađuje s najpoznatijim balerinama, a posebno se pamti partnerstvo s Margot Fonteyn koje je desetljećima punilo dvorane.
Kasnije ulazi i u upravljačke vode: bio je ravnatelj plesa Pariške opere od 1983. do 1989., gdje je ostavio snažan pečat repertoarom i velikim produkcijama. Njegove verzije klasičnih baleta i danas su važan dio opusa kuće.
Godine 1984. otkrio je istinu koja mu je promijenila život - bio je pozitivan na HIV, koji se kasnije razvio u AIDS. Njegovo zdravstveno stanje sve se više pogoršavalo, zbog čega se poželio barem zadnji puta pozdraviti od majke. No, sve do 1987. godine to nije bilo moguće, a kada je poslije 26 godina stigao u Moskvu nakon odobrenja Mihaila Gorbačova, dočekao ga je pun aerodrom.
Poslije gotovo desetljeća života s tada opasnom bolesti, umro je 6. siječnja 1993. u Francuskoj, u 54. godini, od komplikacija. Njegov odlazak bio je globalna vijest, a posljednji pozdrav održan je u okruženju koje je simbolično za njegov život: uz balet, uz Pariz, uz grandioznu scenu.
Nurejev je često djelovao kao čovjek koji trči brže od vlastite sjene – od vlaka u kojem je rođen, preko aerodroma na kojem je promijenio povijest, do pozornica na kojima je plesao kao da mu je svaka izvedba posljednja. A možda je upravo zato postao besmrtan: jer je živio kao da sloboda nema reprizu.