Bezvremenski film koji je slomio srca milijuna: Starije generacije ga se sjećaju i danas
"Sjaj u travi" (1961.) emotivna je ljubavna drama o dvoje mladih čiju vezu uništavaju društveni pritisci, a obilježile su je snažne uloge Natalie Wood i debitanta Warrena Beattyja.
Kultni film "Sjaj u travi" (Splendor in the Grass) iz 1961. godine i danas se smatra jednim od najemotivnijih ljubavnih klasika Hollywooda, pričom koja ne blijedi ni desetljećima nakon premijere.
Galerija
Radnja prati Budda i Deanie, dvoje mladih zaljubljenih koji odrastaju u konzervativnom američkom društvu 20-ih godina prošlog stoljeća. Njihovu ljubav guše društvena očekivanja, pritisci obitelji i nerazumijevanje emocija, što vodi do bolnih posljedica i jedne od najtužnijih romantičnih priča.
Film je režirao legendarni Elia Kazan, dok je scenarij napisao William Inge, za koji je osvojio i Oscara. Upravo ta kombinacija snažne priče i realističnog prikaza emocija učinila je film bezvremenskim.
Uloga Deanie donijela je Natalie Wood jednu od najvažnijih točaka u karijeri. Njezina izvedba krhke, ali emocionalno snažne djevojke bila je toliko uvjerljiva da je nominirana za Oscara. Publika je u njezinim očima vidjela sve - ljubav, zbunjenost, bol i slom.
Natalie Wood već je tada bila velika zvijezda ("Priča sa zapadne strane", "Buntovnik bez razloga"), no upravo ju je ovaj film dodatno učvrstio kao jednu od najtalentiranijih glumica svoje generacije.
Ukupno {{TotalVotes}}
Greška prilikom glasanja. Pokušajte ponovno kasnije. {{error}}Za Warrena Beattyja, koji je utjelovio Budda, "Sjaj u travi" bio je veliki filmski debi. Njegova prirodna karizma i suptilna gluma odmah su privukle pažnju, a mnogi su već tada naslutili da je riječ o budućoj zvijezdi.
Beatty je kasnije izgradio impresivnu karijeru kao glumac, redatelj i producent, ali upravo ga je ova uloga lansirala među holivudske velikane, no danas živi sasvim drugačije te njegovu životnu priču pročitajte OVDJE.
Ono što "Sjaj u travi" čini posebnim jest njegova iskrenost. Film ne romantizira ljubav, već pokazuje koliko ona može biti krhka kada se sudari s društvenim pravilima i osobnim nesigurnostima.
Poznata završna scena i rečenica inspirirana Wordsworthom ostaju duboko urezane u pamćenje gledatelja, podsjećajući da neke ljubavi, koliko god bile snažne, jednostavno ne prežive.
I upravo zato ovaj film i danas pronalazi put do publike jer govori o emocijama koje su univerzalne i bezvremenske.
1/33 >>
Pogledaj i ovo
1/30 >>
Pogledaj i ovo