Tek joj je 16, a pokazala je humanost i veliko srce: Upoznajte Enu i njezine životinje!
Slijedi priča o posebnom prijateljstvu — onom između jedne djevojke i njezinih životinja. Iako ima tek 16 godina, Ena je stvorila pravi mali raj za napuštene pse, mačke, konje, magarce i koze. Kako funkcionira ovaj ranč i zašto ova Slavonka može poslužiti kao primjer svojim vršnjacima, ali i odraslima, otkrivaju minute Jelene Prpoš.
Prvo je došao Blacky, a zatim i Manda, Helen, Flora, Đuro, Ele, Stela, Arija, Žika, Miloš, Sale, Ratko, Sonja te ostalo šaroliko životinjsko društvo koje danas u skladu i zajedništvu živi na ovom imanju u Voćinu.
Ideja o ranču, svojevrsnom prihvatilištu za napuštene životinje, čije sudbine prije dolaska ovamo nisu bile najsretnije, rodila se u Eninoj glavi još kad je bila djevojčica.
Ni danas službeno nije zakoračila u svijet odraslih — tek joj je 16 — ali se o životinjama brine kao velika.
''Prvo se probudim i odmah idem k njima. Moramo čistiti skoro svaki dan, hranimo ih, timarim ih, češljam. Moram jahati konja, brinuti se o njemu i paziti da ne izgubi radnu naviku. Oni su mi na prvom mjestu, a tek onda dolazi sve što ja trebam.''
Uz životinje, život joj je ispunjeniji i ima još veći smisao. One su joj utjeha, terapija i razonoda.
''Kad sam nervozna ili tužna, dođem ovdje, uzmem Sonju, jašem je i jednostavno me opusti u svakom smislu. Ostatak ekipe? Kad se dođu maziti — i koze prve! — odmah mi izmame osmijeh sa svojim ludorijama. One su uvijek prve tu za smijeh.''
This browser does not support the video element.
Iako su potpuno različitih osobnosti, jedno im je zajedničko — u Eninu društvu svi su sretni.
''Ovo je kobila Sonja. Ima 12 godina. Nabavili smo je negdje kod Varaždina. Ona je prava zvijezda i hoće biti šefica, glavna. Kad je ona na bali — nitko drugi ne jede!''
''Magarci su jako društveni, a koze su vrlo vrckaste — vole skakati. Kad magarac legne, one preskaču preko njega i rade svoje male ludorije.''
Kako bi ova srdačna i topla djevojka, učenica virovitičke Tehničke škole, ostvarila svoj san, nije bila sama. Za ovu životinjsku priču zaslužni su i njezini roditelji, koji dobro znaju da je njihova kći drukčija od većine svojih vršnjaka.
''Ena je jako skromno dijete, stvarno. Za takve njezine želje nikad mi nije problem izdvojiti vrijeme i novac, niti je potaknuti'', kaže Enin otac, Zdravko Ojkić.
''Odmalena su uvijek bile akcije spašavanja mačaka i pasa, a kako je rasla — prešla je na veće životinje.''
Na ovom komadu zemlje nekoć je stajao tek kokošinjac. Bio je to prvi dom magarca Blackyja. No kako je životinjsko društvo raslo, tako se širilo i imanje. Danas se obitelj Ojkić može pohvaliti i prvim magarećim podmlatkom - dvomjesečnim puletem Monteom.
''Kad gura, onda hoće leći. Kad je bio mali, znala sam s njim leći u ljuljačku. Kad se on opulio, to je bila takva sreća! Pitali smo se kad će se roditi, a jednog dana — kad nismo ni slutili — eto njega!''
''Jako je mazan, što se vidi iz priloženog — prava velika maza.''
I svakom novom mladuncu jednako će se veseliti. Jer Blacky Monte Ranch nije nastao zbog profita, nego iz čiste ljubavi. Ova obitelj najsretnija je jer je životinjama pružila dom i sigurnost — onakve kakve zaslužuju. Vrata imanja uvijek su otvorena za napuštene životinje, ali i za ljude koji žele osjetiti suživot s prirodom i vratiti se onim iskonskim vrijednostima.
Galerija
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
1/17 >>
Pogledaj i ovo
1/30 >>
Pogledaj i ovo