Tko su glazbeni idoli mladih? Bili smo na Dritu u Areni, upoznajte lica za kojima lude Hrvati
Ako ne znate što se vašoj djeci i unucima neumorno vrti u slušalicama, vrijeme je da upoznate Pekija, Miach, Hiljsona i ostale nove vladare scene. Zagrebačka Arena proteklog je vikenda podrhtavala pod nogama novih generacija na Drito festivalu. Kako izvođači gledaju na taj uspjeh i komu su prvo poslali poruku nakon silaska s pozornice? Priču o novim vladarima trendinga donosi naš trendi Dino Stošić.
Pravi seizmički pomak na glazbenoj sceni Hrvatske dogodio se proteklog vikenda u Zagrebu. Generacija koja drma streaming servisima napokon je zauzela najveću pozornicu u zemlji. Dvorana puna mladih, kolektivni trans i euforija kakva se rijetko viđa – tako je ukratko izgledala Arena, a isto tako su je doživjeli i glavni akteri…
''Meni je bilo savršeno. Stvarno nemam ništa za reći… Inače sam puna kritika, ali stvarno je bilo savršeno, publika je savršena i to je to'', govori Miach.
''Zanima me kako isto to izgleda iz loža, a pošto nisam dovoljno vizualan tip da si to mogu predočiti u glavi… Ovo je stvarno more ljudi i pjevali su od riječi do riječi, ja sam beskrajno zahvalan'', kaže Hiljson Mandela.
''Baš predivno iskustvo i doslovno sam maloprije pričao u backstageu kako sam se nekim izvođačima javljao preko Instagrama za neku pjesmu, a sad stajati ovdje pred ovoliko ljudi koji pjevaju od riječi do riječi… Evo, stvarno nemam riječi'', dodaje Špiro.
''To je osjećaj koji će trajati vjerojatno tri-četiri tjedna i neka nezaboravna slika. Stvarno se treba zahvaliti ovoj najboljoj publici na svijetu'', rekao je Tej.
''Brutalno, ekipa je neočekivano divljala i pjevala. Mislim da ovaj osjećaj ne može ništa zamijeniti'', oduševljen je Baks.
''Nadam se da se vidim ponovno u Areni jer bi bilo super i brutalno ponoviti ovakav festival, ali vidim se i dalje na našoj glazbenoj sceni. I nadam se da će, dok ja doguram negdje dalje, biti još više cura usput'', kaže Bejbe.
Hiljson Mandela poput starijeg brata s ponosom gleda na mlađe kolege koji su do jučer u svojim sobama sanjali o ovakvim pozornicama.
''Nabriju me, nabriju me strašno. Ako dozvolim da mi se reperski ego upali, onda to zna biti dosta inspirativno. Ali nikada nikakva ljubomora, dapače – ne bih, mislim, ni snimao s njima niti bismo radili na takav način. Jednostavno me inspiriraju i ne mogu čak ni reći da vidim sebe u njima jer već imaju neke drugačije puteve u glazbi.''
On je glas onih koji ne čekaju priliku, nego je sami stvaraju. Baks je prve uspjehe bilježio u učeničkim klupama, a nitko iz škole nije mogao ni sanjati da će ubrzo stajati na pozornici pred morem ljudi.
''Nisam govorio profesorima do zadnjeg dana jer mislim da nisu znali, nekako smo došli do toga na kraju. Ali s prijateljima se i dalje družim iz srednje i svi smo dobri, ista je spika. Mislim da nas ima više koji smo glas generacije, ali dobar je osjećaj svakako. Hoću novim klincima, koji su i mlađi od mene, pokazati da je moguće – ako stalno radiš, stvarno je moguće doći do nečega.''
Iza opasnih tekstova i scenskog nastupa krije se velika zahvalnost prema obitelji i obožavateljima.
''Nisam se još stigao zaletjeti do roditelja, ali trenutno Miach nastupa, moram i na Miach i na Vojka. Tako da čim odradim kolege, zaletit ću se izgrliti mater, ćaću, brata – izljubiti ih'', kaže Peki.
''Prvo sam poslao poruku mami i tati u grupu, a nastup posvećujem cijeloj publici, roditeljima, našim prijateljima, bližnjima, djevojkama i svima ostalima'', kaže Tej.
''Prijateljima – došlo ih je puno, jako ih volim. A kome sam prvo javila… Mislim da mi je tata prvi poslao poruku i njemu sam prvo odgovorila, tako da – tata'', rekla je Miach.
''Sigurno mami. Odmah sam joj poslao: „Jesi vidjela, jeste stigli na vrijeme?“ Jer sam naslijedio taj običaj od nje da kasnim svugdje… Njoj bih sigurno i posvetio ovaj nastup jer je trpjela sto godina mojih loših gitara i gluposti doma, loših ocjena u glazbenoj školi… i sad se ipak nekako isplatilo'', siguran je Špiro.
''Uvijek se prvo javim tati i mami, imamo obiteljsku grupu, a onda prijateljima i svom najboljem frendu Miji'', kaže Bejbe.
''Mami, tati i Retfalantima'', kaže Z++.
''Braći iz Retfale i, naravno, familiji – uvijek'', dodaje Massimo Savage.
Prije nego što beat zatrese dvoranu, u pozadini vlada potpuno drugačija energija.
''Volim biti u nekoj samoći, čisto da se malo saberem i posložim ideje koje sam radio za koncert. Ostatak je klasika – popijem malo vode, zahvalim se Bogu što sam živ i odem na pozornicu'', rekao je Hiljson.
''Pola sata prije volim se isključiti, odradim molitvu – ona me smiri i daje mi energiju i snagu'', otkriva Peki.
''Baks je bio prije mene pa sam u tih pet minuta išla brzinski presvući se, pa sam skužila da su mi duge hlače… Uglavnom, bio je kaos, ali kad dođeš ispred stagea, opustiš se i sve je dobro'', kaže za kraj Miach.
Ovi mladi ljudi više nisu samo gosti na pozornici, već graditelji scene koji su zvuk iz svojih soba pretvorili u himne novih generacija. Svojom skromnošću i nepresušnom energijom nisu samo osvojili dvoranu, već su postali temelj na kojem će stasati neki novi klinci. Poslali su jasnu poruku da su ovdje kako bi ostali, a dok se svjetla Arene gase, njihov pravi sjaj tek počinje jačati.
This browser does not support the video element.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
1/16 >>
Pogledaj i ovo
1/21 >>
Pogledaj i ovo