Svekrva koju volimo o tajni uspjeha omiljenih Kumova: ''Uzimam od Anđele, Anđeli dajem''
Godinu iza sebe Barbara Vicković pamti po lijepim trenucima, ali i onim malim, svakodnevnim, koji nas zateknu nespremne. Kako gleda na ulogu Anđele Akrap u 'Kumovima', ali i gdje pronalazi svoju oazu mira? Sa 'svekrvom koju volimo' na čašici emotivnog razgovora bio je naš Dino Stošić.
Vrijeme između Božića i Nove godine za Barbaru Vicković ima poseban šarm. Ti dani nose omiljeni miris djetinjstva.
''Obično tada dođu i moji prijatelji iz te ulice u kojoj sam ja odrasla, dakle oni dođu sa svojim obiteljima, onda mi znamo kao i prije ići od kuće do kuće, tipa kod ljudi koje poznam, s kojima sam se družila kao dijete'', priča Barbara Vucković.
Godinu će pamtiti po dobrim trenucima, ali i po malim životnim trenucima koji dođu nenajavljeno.
''Baš sam jučer razmišljala o tome kako su mi u ovoj 2025. zapravo u kući otišli neki, tipa perilica za suđe, štednjak. Evo to će mi biti recimo nešto po čemu ću sad ovo zadnje vrijeme pamtiti'', iskrena je Barbara.
Glumica je poznata kao 'Svekrva koju volimo', odnosno omiljena Anđela Akrap iz Kumova. Barbara vidi tajnu uspjeha u autorima serije koji paze na svaki detalj, a ona i Anđela rastu zajedno već pet godina.
''Ne mogu povući jasnu granicu. Znači, uzimam od Anđele, Anđeli dajem. Evo tu smo negdje, ne mogu reći da sam to ja, naravno, ali da puno mene ima, svakako ima''.
This browser does not support the video element.
Kad se reflektori ugase, Barbara bježi u svoju malu oazu mira, daleko od gradske vreve.
''Ja sam sebi napravila, doslovno sebi napravila, jednu malu drvenu kućicu u Lici. Ja to volim reći u sred ničega, koja je udaljena sat i pol od Zagreba i svaki svoj slobodni trenutak u biti odlazim tamo i zapravo uživam u tišini. I to je nešto što me puni. Vi da mene pitate što sam ja radila u Lici, ja ću vam reći ništa, a ja se vraćam prepuna iz te Like''.
U njezin život slučajno je ušetao i jedan novi prijatelj.
''Ja, na primjer, imam psa koji nije bio moja prva želja. Bila je želja mog sina i kako roditelji uvijek udovoljavaju svojoj djeci, tako sam ja udovoljila svom sinu. Udomili smo psa, misleći da će se on zapravo brinuti za psa. Međutim, on se baš i nije brinuo za psa i u tom mom nekom nagovaranju, odnosno odgajanju djeteta da se brine za psa, ja sam se počela brinuti spontano o njemu i sad smo potpuno nerazdvojni'', priznaje Barbara.
A kada mrak padne u Lici, njezin pas postaje više od društva.
''U toj Lici, na primjer, navečer kad je ljeto u osam sati zvoni crkva u selu do jer u tom selu gdje sam ja nema crkve. I nakon što prestanu zvoniti zvona, javi se jedan čopor čagljeva s jedne strane. Oni se ugase i počne, javi se drugi čopor negdje drugdje, a moj pas za to vrijeme stoji kao ukopan jer shvaća da je nešto jače. Inače, on ne laje, laje kad čuje neke druge pse, ali ovo je ukopan. Znači, on mi stvarno dobro dođe u toj Lici'', priznaje Barbara.
Na kraju godine, Barbara ostaje vjerna sebi - jednostavna, iskrena i zahvalna. A mi joj želimo da i u 2026. oduševljava svojim ulogama, uživa u svojoj oazi mira, ali i da joj svi kućanski uređaji rade punom parom.
Galerija
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
1/31 >>
Pogledaj i ovo
1/17 >>
Pogledaj i ovo