Maturanti diljem zemlje slave kraj srednjoškolskog obrazovanja: A gdje se vide za desetak godina?
Maturanti danas diljem Lijepe Naše slave kraj srednjoškolskog obrazovanja. Posljednje školsko zvono nije označilo samo kraj nastave, nego i početak velikih odluka. Što današnji maturanti očekuju od budućnosti, koliku plaću smatraju dovoljnom za normalan život i čega se najviše boje, zna naš Marko Štefanac.
Posljednje školsko zvono za maturante danas nije označilo samo kraj srednjoškolskog obrazovanja, nego i početak jednog potpuno novog životnog poglavlja. I dok slave jedan završetak, pred njima su prve velike odluke o budućnosti i vizija uspješnog života.
Galerija
''Za mene to znači sreću i onako neki unutarnji mir, da nismo stalno pod stresom i da ne strepimo stalno od nečega'', kaže maturantica Iva.
''Da sam zadovoljna poslom, da se doslovno budim svaki dan i da sam sretna s onim što radim'', dodaje Maša.
''Mislim da je, evo, meni kroz ove četiri godine, što sam naučio, bitno biti dobra osoba i ne smetati drugima, ne biti teret u tuđem životu'', misli Marko.
''Mislim da je to sreća, ali sreća se postiže slobodom, a sloboda se postiže velikom količinom novca'', kaže Tin.
''Ostvariti se kao majka, žena, također financijska stabilnost i sigurnost, ali zapravo sve proizlazi iz bavljenja nečim što volim'', priželjkuje Tena.
A kako izgleda financijska stabilnost? Koliko im je dovoljno za samostalan život?
''Oko 1000 eura barem'', kaže Maša.
''Očekujem plaću shodnu mojem radu, mojim godinama i mojem iskustvu'', dodaje Lucia.
''Ako želim biti nekakav vježbenik nakon što završim pravo, ja mislim da bi 2000 ili 2500 eura bilo sasvim u redu'', misli Leon.
This browser does not support the video element.
''Pa zasad mislim da je 1500 eura dovoljno kad sam sama, ali kasnije više'', kaže Pavla.
''Ja mislim da je sasvim u redu između 1200 i 1400 eura za početnu plaću'', misli Ivor.
''Treba uzeti u obzir gdje radim, koliko me koštaju sve potrepštine, režije i to, ali neki minimalac ako već imam negdje plaćen smještaj kod roditelja'', dodaje Marko.
Da je za život jedne mlade osobe dovoljno 18 kvadrata stana, smatra ministar Branko Bačić. Politiku, kažu, ne prate previše, no slažu li se s ovom izjavom i maturanti?
''Pa meni ne bi bilo dovoljno, a čisto sumnjam da bi i njemu bilo dovoljno, pošto sam mu susjed, tako da, evo'', kaže Leon.
''Pa ono, iskreno mislim da je to malo, premalo za osobu, 18 kvadrata za život.''
''Ja sad ne mogu u glavi zamisliti koliko je to 18 kvadrata. Ja osobno ne živim na 18 kvadrata i zahvalan sam na tome.''
''Mislim da čovjek može živjeti u 10 kvadrata. Naprimjer, moja studentska soba bila bi od 8 do 12 kvadrata, ali isto je pitanje što je humano'', misli su dečkiju.
''Možda je dovoljno, ali je li pristojno i bismo li se osjećali ugodno, pravo je pitanje.''
''Apsolutno ne, točka'', složne su djevojke.
Ova generacija maturanata rođena je 2007. i 2008. godine. Odrastaju u doba umjetne inteligencije pa ni ne čudi da mnoge odgovore danas često traže upravo od ChatGPT-a.
''Što god me zanima, ako mi se ne da guglati, ako nije nešto opširnije, onda pitam ChatGPT'', kaže Pavla.
''Ne bih mogao izbrojati, morao bih pitati ChatGPT koliko sam ga puta koristio'', rekao je Leon.
''Dvije godine jako često, nisam mogao dan bez njega, ali onda kad su se neke stvari izdogađale u školi, u negativnom smislu, onda sam prestao.''
''Imam ChatGPT aplikaciju, ali iskreno za neke zadatke iz matematike, fizike i to, da mi provjeri. I nije uvijek točan, ali uglavnom pomogne.''
''Pa iskreno, ne baš često, otkrila sam ChatGPT tek prije nekih godinu dana.'''
Možda odrastaju u drugačijem vremenu od svojih roditelja, ali njihovi strahovi vrlo su stvarni: nesigurna budućnost, previše rada i umjetna inteligencija koja polako mijenja tržište rada.
''Ja mislim da smo tu sad negdje na mjestu gdje se zapravo iz previše rada počinje ići u nezaposlenost zbog te umjetne inteligencije i te zamjene nesigurnosti radnih mjesta.''
''Ja mislim da je veći strah od toga da ćemo puno raditi nego od nezaposlenosti.''
''Mislim da bismo se, ako želimo neki dobar život, za to trebali potruditi, trebali bismo uložiti trud. Ali me strah te nezaposlenosti, da će nas preuzeti roboti i tako, da će neka zanimanja biti u potpunosti izbrisana, ajmo to tako reći.''
''Mislim da je mojoj generaciji puno strašnije to da ćemo puno raditi, zato što smo proveli već 12 godina, a neki će još provesti 16 ili 18 godina samo radi toga da bi mogli naći posao.''
A kako zamišljaju svoj život za desetak godina?
''Vjerojatno već u tridesetima da zapravo radim nešto što me zanima, u smislu da sam već stekla toliko iskustva i da sam se dovoljno potrudila da mogu nekako kreirati vlastitu svakodnevicu.''
''Djeca, brak i stan.''
''Nadam se da ću raditi i da neću živjeti sama, da ću imati partnera.''
''Žena, brak, djeca.''
''Nadam se negdje prvo u inozemstvu zaraditi dovoljnu količinu novca i onda se sretno vratiti u Hrvatsku.''
Možda još ne razmišljaju tako daleko u budućnost, no jedna stvar im je zajednička: svi žele život u kojem će moći živjeti dostojanstveno i biti sretni onime čime se bave.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
1/30 >>
Pogledaj i ovo
1/30 >>
Pogledaj i ovo