Preminuo je hvaljeni hrvatski baletni plesač i koreograf Milko Šparemblek
Hrvatski baletni plesač, pedagog, koreograf, redatelj i dramaturg Milko Šparemblek preminuo je u utorak u Zagrebu u 97. godini, doznaje se od obitelji.
Milko Šparemblek rodio se 1. prosinca 1928. u Prevalju u Sloveniji. U ranom se djetinjstvu s obitelji preselio u Zagreb, gdje je pohađao gimnaziju i fakultet. Plesni pedagozi bili su mu Ana Roje i Oskar Harmoš, a od 1947. godine angažiran je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.
Ondje je, među ostalim, radio s Margaritom Froman (S. S. Prokofjev, Romeo i Julija; L. Delibes, Coppélia), Pijom i Pinom Mlakar (F. Lhotka, Balada o jednoj sredovječnoj ljubavi), Miloradom Jovanovićem (I. Stravinski, Apollon musagète; P. I. Čajkovski, Francesca da Rimini), Franjom Horvatom (K. Baranović, Licitarsko srce), Zvonimirom Tajzlom (M. de Falla, Trorogi šešir) i Nenadom Lhotkom (F. Schmitt, Tragedija Salome; Prokofjev, Klasična simfonija).
Od 1953. usavršavao se u Parizu, gdje je surađivao s Olgom Josifovnom Preobraženskom i Sergejem Perettijem, te postao prvi plesač u trupama Janine Charrat, Milorada Miškovića i Mauricea Bejarta. U New Yorku surađuje s Marthom Graham i Joséom Limónom.
Šparemblek se zatim, kao plesač izrazito čiste tehnike, okreće modernom izrazu. Od 1955. stvara prve koreografije, među kojima se ističu "Quatuor" (Raffaello de Banfield, 1957), "Čovjek pred zrcalom" (M. Kelemen, 1959), "Ljubavnici iz Teruela" (M. Teodorakis, snimljeno i za film 1961), podaci su Hrvatske enciklopedije.
Nakon angažmana u trupi Ballet du XXe siècle M. Béjarta, gdje je bio i baletni majstor, djelovao je kao koreograf u različitim baletnim sredinama, snimao televizijske filmove ("Sedam smrtnih grijeha", "Očekivanje", "Čudesni mandarin").
Bio je ravnatelj Baleta Metropolitan Opere u New Yorku (1971), Gulbenkian Balleta u Lisabonu (1970–75), Baleta u Lyonu (1977–80) i Zagrebu (1992–94).
U Hrvatskoj se istaknuo koreografijama "Opus 43" (L. van Beethoven, 1975), "Trijumf Afrodite" (C. Orff, 1975), "Simfonija psalama" (I. Stravinski, 1976), "Pjesme ljubavi i smrti" (G. Mahler, 1981), "Carmina Krležiana" (F. Parać, 1987), "Amadeus Monumentum" (W. A. Mozart, 1990), "Johannes Faust Passion" (J. S. Bach i nepoznati srednjovjekovni autori, 2001).
Koreografirao je i plesne inserte u operama i scenski pokret u dramama. Za HRT režirao je i koreografirao "„Mathilde" (R. Wagner), "Chopeniadu" (F. Chopin), "Gestu za Tina" (D. Savin, tekst T. Ujević), "Pjesme i plesove smrti" (M. P. Musorgski).
Uz mnoge nagrade u zemlji i inozemstvu za svoj je rad 2018. dobio Nagradu za cjelokupan doprinos baletnoj umjetnosti od Hrvatskog društva profesionalnih baletnih umjetnika, a 2002. dobio je Nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo.
1/30 >>
Pogledaj i ovo
1/18 >>
Pogledaj i ovo