Ljubo Jurčić otkrio za čim najviše žali: ''To mi je jedina neispunjena želja''
Ljubo Jurčić bio je jedan od gostiju u emisiji Zdravlje na kvadrat.
Jedan od gostiju emisije Zdravlje na kvadrat ovog je puta bio Ljubo Jurčić koji je govorio o svom načinu života, zdravlju i sportovima kojima se bavio.
''Kao mlad igrao sam nogomet. Čak sam igrao nogomet za Hrvatsku reprezentaciju saborsku, pa smo igrali protiv Engleza, Mađara, Rusa,Talijana. Često smo pobjeđivali, više pobjeđivali nego gubili. Igrao sam odbojku s dečkima, rukomet s curama'', ispričao je Ljubo.
Kako to rukomet s curama?
''Pa zato što su dečki baš bili pregrubi za mene. To je bilo baš fizički teško. Malo kasnije sam igrao tenis! I da, i planinarim. Što sam stariji igram mirnije sportove'', rekao je.
A evo za koji nogometni klub navija.
''Sad ću ja to odmah reći. Nemam ja tu nikakav problem. Kad sam bio mali, tek sam imao 4-5 godina i otkrivao nogomet. Prijatelj mog oca je bio predsjednik kluba hajdukovih navijača u Grudama, gdje je moja općina. I on mi je dao iskaznicu i tako sam postao Hajdukovac. Onda sam jedno vrijeme prestao intenzivno gledati nogomet, to se raspalo. Prije su nogometne utakmice bile pune gledatelja, navijalo se, i odjednom je postalo sve anemično. Namještanje utakmica, igrači igraju kao stare babe, i tada sam prestao to gledati. Onda u Zagrebu sam Dinamovac'', kaže.
Ovako je to objasnio.
''Štimac me jednom sreo i pitao: - Bok Ljubo, dugo se mi znamo i vi ste jedina javna osoba u Zagrebu koja je izjavila da navija za Hajduk.” To je bilo prije 20 godina! Volim te viteške utakmice, ali kad se baš igra nogomet'', ispričao je Ljubo.
Zna li kuhati?
''Pa osnovna jela. Uglavnom varivo, pa čak i meso znam napraviti. U zimi volim kiselo zelje, ali pravo zdravo kiselo zelje. Kiselo zelje, krvavice, pečenice. Svaka sezona ima svoju hranu. To je isto kao i voće. Najbolje je jesti sezonsko voće!'', priča Ljubo.
A kako mu je zdravlje?
''Mama mi je imala visoki tlak, a tata taj starački šećer. Kod mene se pokazatelji malo povećavaju, ali ništa nije opasno'', kaže Ljubo koji ima 69 godina.
Ljubo voli raditi na zemlji.
''Tamo gdje sam ja živio, mi smo prvih 15 godina sve radili. Sve što smo jeli mi smo uglavnom sve i proizvodili, od povrća - paradajz, mrkvu, salate do duhana. To sam sve radio i znam raditi i radio sam dugo vremena. I moja je bila ideja kada odem u mirovinu, ako ikada odem, ja sam u Zagorju kupio zemlju, i meni je da tako kažem, vrtlarenje odmor. Treba malo znanja, svježi je zrak, i gibanje i korisnost. To se sve nekako skupilo, i priroda i zemlja i čeprkanje, tako da ja volim raditi sa zemljom. Sad imam svinju, to je u selu. Idem ovih dana to riješiti. Imao sam i oko dvije tone krumpira, cijelu njivu. Napravimo roštilj, dignem društvo i zapakiramo šezdesetak vreća po 30 kilograma'', ispričao je Ljubo koji svoje proizvode većinom pokloni.
Ima li nešto za čim žali?
''Pa ne posebno. Jedno mi je žao kako sam ja društveni tip što ne znam baš pjevati kako bih htio. To mi je jedina neispunjena želja'', kaže.
Za kraj razgovora Ljubo je svima poželio sretan Božić.
''Svim građanima koji slave Božić, želim im čestit i blagoslovljen Božić, da ga provedu u veselju i zdravlju i želim svima sretnu Novu godinu i sve godine poslije ove'', poručio je Ljubo.
1/30 >>
Pogledaj i ovo
1/23 >>
Pogledaj i ovo