Nosferatu, odnosno grof Orlok, sam po sebi je interpretacija vampira grofa Drakule. Redatelj Robert Eggers u svojem filmu Nosferatu dodatno je promijenio svog vampirskog stvora dajući mu potpuno novi izgled, karakteristike i moći koje ni originalni Orlok ni Drakula nisu imali. To je potaknulo usporedbe koliko su ta dva grofa slična (i različita).
KINOFILM – hrvatski filmski web magazin donosi vam ovu priču
Nosferatu (2024.), remake nijemog ekspresionističkog vampirskog filma Nosferatu (Nosferatu, eine Symphonie des Grauens; engleski naslov: Nosferatu: A Symphony of Horror) F. W. Murnaua iz 1922. godine, ostvarenje je sna redatelja Roberta Eggersa. Ovaj film njegov je i najosobniji film, to je priča koju nije on stvorio, već ona s kojom živi i koju sanja još od svog djetinjstva, piše Kinofilm.
Nosferatu, odnosno, grof Orlok sam po sebi je interpretacija vampira grofa Drakule. Izvorni nijemi film iz 1922. temelji se na romanu Drakula (Dracula) Brama Stokera iz 1897. godine. Sam po sebi nameće se zaključak da su ova dva grofa u biti isti likovi. No, tu se krije već poznata priča o tome kako je F. W. Murnau nije dobio dozvolu da snimi film pa je scenarist Henrik Galeen napravio izmjene (promijenio imena likova, ubacio okultne elemente i još pokoju zlokobnu stvar). Tako su stvorena dva različita lika.
Redatelj Eggers svog Orloka dodatno je promijenio, dao mu je potpuno novi izgled, karakteristike i moći koje ni originalni Orlok ni Drakula nisu imali. Gotovo istočasno krenula su pitanja i usporedbe koliko su ova dva vampirska stvora slična (i različita).
Ovom prilikom donosimo vam deset bitnih razlika između dva legendarna grofa horor žanra.
1. Šiljati očnjaci, usta puna zuba poput bodeža
Christopher Lee u filmu “Princ tame” iz 1966. godine (Foto: Hammer Films) Foto: PR
Originalni film Drakula, studija Universal iz 1931. godine, kreirao je svojevrsni zaštitni znak za grofa Drakulu (a i većinu filmskih vampira) – prošireni, šiljati očnjaci. Tome treba dodati i blijedo lice i šiljate uši. Naslovnog vampira u tom filmu odglumio je slavni Bela Lugosi a zanimljivo je da nije uključivao nikakve očnjake, ali pojam “vampirskog ugriza” prisilio je kasnije autore da ga uključe u filmski prikaz.
Za razliku od svog kolege Drakule, grof Orlok ima usta puna zuba poput bodeža. Zajednička im je bijela put i šiljate uši.
2. Orlok je oživljeni leš, dok je Drakula nemrtvo stvorenje
Bill Skarsgård kao grof Orlok u filmu “Nosferatu” Roberta Eggersa (Foto: Focus Features) Foto: PR
Dio izvorne priče o Drakuli je i to da se vampiri nazivaju “nemrtvi”. Grof Drakula je stoljećima star transilvanijski plemić koji je u biti zaražen vampirskom bolešću, zbog čega to stanje može prenijeti na druge. Lik Orloka slijedi tradicionalniju istočnoeuropsku folklornu definiciju vampira, a to je da su nalik na leševe, bliži zombijima.
Orlok je bio bio zli čarobnjak čiju je dušu sam Vrag poslao natrag u tijelo, čineći ga doslovnim lešom koji hoda. Upravo to objašnjava i njegov izgled (tijelo mi je kostur i trulež, stražnji dio glave je gola lubanja). U svakom slučaju, ovo je jedinstven prikaz vampirskog stvorenja.
PROČITAJTE VIŠE NA KINOFILMU:
Požari u LA-u i filmska industrija: Odgode, donacije i solidarnost
Kako je Brady Corbet odustao od glume i postao redatelj o kojem svi pričaju
“Bratstvo lopova 2: Pantera”: Dijamanti, mafija, Balkanci i Gerard Butler
3. Drakula može proći kao čovjek, dok je Orlok izrazito neljudsko biće
Bela Lugosi kao grof Drakula i David Manners kao John Harker u filmu “Dracula” iz 1931. godine (Foto: Universal Pictures) Foto: PR
Jedna od najbitnijih i najočitijih razlika između dva vampirska grofa je da Drakula vrlo lako prolazi kao ljudsko biće. To mu omogućuje da se približi žrtvama, da zadobije njihovo povjerenje svojim šarmom i manirima. Neke od njegovih fizičkih osobina, poput šiljatih ušiju ili blijede boje kože, mogu biti malo neobične ali ne i dovoljno jake da izazovu sumnju u njegovu pravu prirodu.
S druge pak strane, Orlok je toliko fizički izrazito neljudski i po karakteru zao da je nemoguće da prođe kao takav. Svoju pogrbljenu, kosturnu figuru krije ispod ogrtača, teške odjeće i velikog šešira.
4. Orlok grize prsa da bi se nahranio, a Drakula vrat
Melissa Stribling i Christopher Lee u filmu “Drakula” iz 1958. godine (Foto: Hammer Films) Foto: PR
Drakula se, kao i većina filmskih vampira, hrani krvlju svojih žrtava tako da ih ugrize za vrat. To mjesto je idealno i za njega i za žrtvu – tu se nalaze velike krvne žile a tragovi ugriza mogu se lako sakriti nekim dodatnim odjevnim predmetom (šal, marama…) ili pak nekim nakitom (ogrlica i sl.).
Eggersov grof Orlok hrani se žrtvama grizući im prsa i pijući iz rane. To je još jedna promjena koju je Eggers napravio kako bi sačuvao vampirsko podrijetlo u folkloru stvarnog svijeta. Naime, vjerovanje u vampire proizašlo je iz stanja kao što je paraliza sna koja uključuje pritisak na prsa, pa se smatralo da se vampiri žele hraniti srcem.
Drakula, kao i većina kinematografskih vampira, poznato je da se hrane žrtvama grizući im vrat. Tamo su velike krvne žile, a tragove je lako sakriti ogrlicom ili nečim sličnim, pa je to sasvim logično.
Ostale razlike između dvaju grofova, pronađite na Kinofilmu, web magazinu koji donosi najzanimljivije vijesti iz svijeta filma.