Princeza Anne može se pohvaliti zanimljivom životnom pričom, gotovo filmskom, tijekom koje je bila čak i žrtva pokušaja otmice i ubojstva.
Britanska princeza Anne jedina je kći pokojne kraljice Elizabete i princa Philipa, ali nebrojano je puta kroz života pokazala da je više od same titule koja joj je pripala rođenjem.
Upravo je ona, puno prije prinčeva Williama i Harryja ili Meghan Markle i Kate Middleton, zaslužna za neke revolucionarne poteze u kraljevskoj obitelji, a koje je izvela kako bi stvorila sliku novije i pristupačnije slike monarhije. Jedan od načina na koji je to činila je sigurno njezin odlazak na Olimpijske ige, a ne smijemo zaboraviti da doživjela pokušaj otmice.
No, krenimo od početka. Anne je drugo dijete i jedina kći kraljice i vojvode od Edinburgha. Ona je trenutačno četrnaesta u redu za prijestolje, a njezin su rad obilježile brojne dobrotvorne i humanitarne aktivnosti, imala je brojne ciljeve usmjerene na sport i znanost. Zato je puno putovala u Sierra Leone, Etiopiju i Južnu Afriku gdje je radila u dobrotvornim društvima za tamošnju djecu, međutim, posljednjih je godina slične dužnosti prepustila mlađim članovima kraljevske obitelji.
Ona je ustvari preuzela brojne iste odgovornosti kao i njezin stariji brat, kralj Charles, ali uvijek je stvari radila malo drugačije. Anne ima dvoje djece koje je dobila sa svojim prvim suprugom, Markom Phillipsom, za kojeg se udala 1973. godine, a razvela se od njega 1992. godine. A kada su se njezin sin Peter i kći Zara rodili, odlučila je odbaciti titule Njegovog/Njezinog Kraljevskog Visočanstva koje bi dobili jer su bili kraljičini unuci. U kasnijim intervjuima je objasnila da je svojoj djeci željela pružiti što normalnije djetinjstvo i je izbacivanje titula to omogućilo, baš kao što su to učinili njezin nećak, princ Harry i Mehgan Markle sa svojom djecom.
Kraljevska obitelj poznata je po velikoj ljubavi prema životinjama i dok je kraljica Elizabeta tijekom svoje vladavine imala nekoliko korgija, princeza Anne držala je bull terijere, ali ppak, njena prva ljubav su konji. Kao zagrižena jahačica, podigla je svoju strast i talent za jahanje na višu razinu kada je osvojila prvu nagradu na Europskom prvenstvu u disciplini u dobi od 21 godine, 1971. godine bila je izabrana za BBC-jevu sportsku osobu godine.
Proslavila se kao jedna od najtalentiranijih jahačica u zemlji, a onda se pridružila britanskom timu za utrkivanje. To ju je odvelo do Olimpijskih igara u Montrealu 1976. godine.
“Mislila sam da će konji vjerojatno biti najbolji način nešto napravim, bilo što izvan kraljevske obitelji. Ali morala sam pronaći pravog konja u pravo vrijeme", izjavila je Anne jednom prilikom za Vanity Fair.
Doći do Olimpijskih igara bilo je teško, ali vrijeme u Montrealu pokazalo se kao ozbiljan izazov. Prilikom jedne utrke, na samo pola staze, Anne je pala s konja i pretrpjela potres mozga. No to ju nije obeshrabrilo i vratila se i završila utrku, došavši do šestog mjesta. Međutim, nakon toga je priznala kako se uopće ne sjeća da ju je završila.
U dokumentarcu ITV-a "Anne: Kraljevska princeza", njezina dvorska dama Jane Holderness-Roddam prisjetila se tog dramatičnog trenutka.
“Nisam bila na Olimpijskim igrama, nisam mogla ići, pa smo sve gledali na televiziji. Ono što u to vrijeme nisam znala je da je doživjela taj užasan pad, ali se vratila i natjecala se. Bila je toliko potresena da se nije mogla sjetiti ničega, i još dan danas vjerujem da ne pamti sve", ispričala je Jane.
Anne nije obeshrabrio njezin pad, štoviše to je još više potaknulo njezinu ljubav prema jahanju i Olimpijskim igrama. Godine 1988. imenovana je članicom Međunarodnog olimpijskog odbora i Odbora za izbor članova. Podupirala je tim Velike Britanije kao predsjednica Britanske olimpijske udruge, a čak je svojoj kćeri Zari Tindall dodijelila srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine.
Njezina kći slijedila je majčine uporne korake, na što je posebno ponosna.
“Zara je uvijek bila prirodno nadarena i bilo je pitanje je li osjećala da je to nešto što doista želi raditi. Čini se da je bilo tako, i vrlo se temeljito posvetila tome. Tako da je s pravom vrlo uspješna”, zaključila je Anne jednom prilikom.
No princeza Anne nije dospjela na naslovnice medija samo zbog svog velikodušnog dobrotvornog rada i Olimpijskih igara. Nažalost, dogodila joj se velika trauma i pokušaj otmice u ožujku 1974. godine koji je potresao kraljevsku obitelj do srži. Bilo je to kada se Anne, koja je tada imala samo 23 godine, vozila u Buckinghamsku palaču sa svojim prvim suprugom Markom Phillipsom. U jednom trenutku ih je na cesti zaustavio automobil koji je vozio čovjek imena Ian Ball. On je nasrnuo na njihov automobil pucajući iz pištolja, no srećom, princezu Anne zaštitila je policija i njezin osobni službenik, inspektor James Beaton koji je bio pogođen. Tu se našao i novinar Brian McConnell koji je također bio upucan, kao i njezin osobni vozač Alex Callender, koji je Balla pokušao razoružati.
Četiri godine nakon tog događaja, Anne je otkrila jezive detalje u intervjuu s novinarom Sir Michaelom Parkinsonom i otkrila da joj je Ball najavio pismom da će je oteti i tražiti otkupninu od kraljevske obitelji.
Anne je ispričala kako je izašla iz auta, a bivši boksač Ron Russell koji je u tom trenutku prolazio cestom je vidio što se događa. Policajac Michael Hills dovezao se u isto vrijeme i pozvao policiju za pojačanje prije nego što ga je Ball upucao, a Russell je udario otmičara i pomogao Anne da pobjegne, a on je kasnije uhićen. Svi oni oporavili su se kasnije u bolnici, a Anne ih je posjetila kako bi im se zahvalila što su joj pomogli, dok je Ball na suđenju priznao krivnju za pokušaj ubojstva i otmicu.
Iako je pokušaj otmice šokirao javnost i kraljevsku obitelj, princezu to nije spriječilo da se bavi svojim poslom i strastima izvan svojih dužnosti.
Anne je poznata i po svom bliskom odnosu sa svojim nećakom, princom Harryjem i ona je među rijetkim članovima obitelji koji su bili uz njega nakon što je napustio svoju dužnost i odselio se iz Velike Britanije. Uz to su se oni ugledali na nju i odrekli se titula princeze i princa za svoju djecu. Sličnosti između princeze Anne i princa Harryja tu ne prestaju. 1990. godine, nakon što je desetljećima radila sa "Save the Children" na raznim projektima diljem svijeta, princeza Anne nominirana je za Nobelovu nagradu za mir, neprestano koristeći svoju platformu kako bi govorila o ciljevima koji su joj bliski srcu.
Princ Harry još je jedan član kraljevske obitelji kojem je, čini se, jako stalo do toga da svoj glas koristi za zagovaranje stvari koje su mu važne. Pomogao je u osnivanju dobrotvorne organizacije za mentalno zdravlje Heads Together with the Duke and Duchess of Cambridge. Surađivao je s OnSide Youth Zones koji mladima daje kamo otići i s kim mogu razgovarati kada im je to potrebno. A s Meghan Markle, stvorio je prostor za razgovor o ponašanju i govoru mržnje na internetu i utjecaju koji to može imati.
Anne zato danas slovi kao jedna od najambicioznijih članica kraljevske obitelji koja nikada nije odustala od onoga što voli.
1/22 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/18 >>
Pogledaji ovu galeriju
