Proteklog vikenda odlučila sam ne raditi ništa i, kao i obično, pogledati dobru seriju. Čim sam vidjela da imam priliku gledati Roberta De Nira u njegovoj prvoj velikoj TV ulozi, nisam puno dvojila. Nulti dan je novi Netflixov politički triler koji prati kaotičnost nakon masivnog kibernetičkog napada na Ameriku, koji ima fantastični glumački ansambl i solidan scenarij.
Scenaristi Nultog dana su Noah Oppenheim, Eric Newman i Michael Schmidt, dok režiju potpisuje Lesli Linka Glatter. Redateljski stil u ovoj seriji je u najmanju ruku napet. Pod time mislim da se gledatelje uvijek drži na rubu i nikada nisam znala u kojem će smjeru radnja otići.
Kamera nadopunjuje Glatterinu redateljsku odluku koristeći dinamične i uske kadrove kako bi gledateljima pojačali osjećaj ozbiljnosti svega što se odvija. Takve redateljske tehnike učinkovitije nam oslikavaju osobne borbe glavnih likova, koje su zbilja mnogo veće nego što nam se čini u početku.
Narativno Nulti dan donosi teme poput političke moći, obiteljskih odnosa, ali i postavlja relevantna pitanja o demokraciji, građanskoj slobodi, kao i etičkim implikacijama odluka onih koji nam doslovno kroje svakodnevnice. Iako serija prati događanja nakon velikog kibernetičkog napada, Nulti dan vodi nas u prošlost kako bismo ipak stvorili jasniju sliku o motivima likova.
Ono što je meni osobno nedostajalo jest dublje istraživanje gore navedenih tema, koje su zapravo samo površinski zagrebane. Tempo serije je poprilično dinamičan te, iako epizode traju oko sat vremena, imala sam osjećaj da je svih šest epizoda proletjelo. Isto tako, s obzirom na to da Nulti dan pokriva mnoštvo tema, od kojih su najznačajnije one političke, meni se činilo kako je to ipak više serija o gradaciji tugovanja glavnog lika, kojeg igra Robert De Niro.
Nulti dan je slojevita politička limitirana serija od koje će svatko pronaći nešto za sebe. Netko će se fokusirati na odnose među likovima, netko isključivo na politiku, a netko na činjenicu da bivši američki predsjednik i dalje živi kao da je još uvijek predsjednik (meni je to bilo fascinantno). Na što god se zakačili, Nulti dan nudi mnoštvo pitanja na koje nekada nema odgovor, intrigantne teme i, ono najbolje po mom mišljenju - odličnu glumačku ekipu predvođenu jednim od najboljih glumaca u povijesti.
Robert De Niro utjelovljuje bivšeg američkog predsjednika Georgea Mullena. Nisam ni sumnjala u njegove glumačke sposobnosti, ali ga je bilo divno gledati i u TV formatu, koji je znatno drugačiji od dugometražnog filma. De Niro je dosljedan svojem liku te donosi slojevitu glumačku igru vođe koji se suočava sa stvarnom prijetnjom državi, ali i s osobnim izazovima, koji ga možda čak i više more nego odgovornost spašavanja države.
De Nirovu kćer igra predivna Lizzy Caplan, koja nam uvijek pruži snažnu izvedbu koja obogaćuje narativ. Uz Caplan gledamo i fantastičnog glumca Jesseja Plemonsa, kao i divnu Angelu Basset, koja igra predsjednicu. Ostatak ekipe jednako je odličan te svojim nijansiranim glumačkim odabirima donose realan prikaz svojih različitih uloga.
Nulti dan nije najbolja serija na Netflixu, ali je kvalitetan prikaz jedne nacije pod opsadom potkrijepljen snažnim glumačkim izvedbama, napetom pričom i relevantnim pitanja za današnje društvo.
Ovaj politički triler idealna je serija za vikend, a Robert De Niro još jednom će vas podsjetiti zbog čega je jedan od najboljih glumaca.
na instagramu
