Dugo mi je trebalo da sjednem i upalim višestruko nagrađivanu seriju "Medvjed" (The Bear), ali od trenutka kad sam počela gledati, bila sam opsjednuta.
Pogledala sam dvije sezone u jednom dahu i odmah sam išla gledati kada snimaju i treću sezonu. Ovo je prva serija u nekoliko godina kojoj nisam našla niti jednu manu. "Medvjed" je kaos i ljubav u jednom i ako je niste već pogledati, ovaj tekst neka vam bude podsjetnik da to učinite čim prije.
Seriju je kreirao Christopher Storer, a priča prati mladog nagrađivanog kuhara koji se vraća u rodni Chicago kako bi upravljao sendvičarom koju mu je ostavio preminuli brat. Prva je epizoda toliko žestoka da sam imala osjećaj anksioznosti sve vrijeme dok sam je gledala, ali srećom traje samo pola sata.
Tempo koji je uspostavljen od početka vas duboko uvuče u svijet kuhinje koji je kaotičan i brz, pa se tako iskreno trudite pratiti što se događa, ali vam scenaristi i redatelji to namjerno ne dopuštaju. Krupni detalji umornih i zbunjenih faca koje kuhaju u tijesnoj kuhinji transportiraju gledatelje na mjesto koje izaziva neugodne emocije, ali kada se sve slegne, shvatimo da sve ima smisla.
Storer, koji je ujedno i redatelj "Medvjeda", kroz život različitih kuhara bavi se temom kompleksnih odnosa, kao i komplicirane razorene obitelji oko koje se većina radnje vrti. Redatelj nam na jasan način prikazuje što je srž priče, ali kada su u pitanju likovi, vješto nam ne otkriva sve što trebamo znati o njima. Svaki lik dobije svoj prostor da pridobije gledatelje, ali nikada na nametljiv način, uvijek s malom dozom distance jer smo ipak samo promatrači ove intenzivne priče.
Prva sezona proleti iznimno brzo što zbog same brzine tempa, što i zbog kvalitete cjelokupne serije, dok je u drugoj sezoni tempo usporeniji jer se likovi ipak malo smire. U drugoj sezoni upoznajemo prošlost glavnih likova koja ih je dovela do teške sadašnjosti, stoga vidimo odlično napisane promjene u likovima koje se prirodno odvijaju kako priče ide svojim tijekom. Iako se kaos nikada u potpunosti ne stiša, Storer u pravim trenutcima miče svoje likove i nas gledatelje od vatre i intenziteta do intimnih trenutaka u kojima likovi imaju šansu disati.
Jeremy Allen White utjelovljuje lik Carmena, nagrađivanog ali nesigurnog mladog kuhara koji pokušava shvatiti zbog čega je njegov brat ostavio prljavu sendvičaru baš njemu. Na putu da napravi bilo što od obiteljskog fast fooda, on zapravo traži sebe. Whitea nisam imala priliku gledati prije, ali je u "Medvjedu" apsolutno briljantan. Prirodan i dosljedan, White se u potpunosti saživi sa svojim likom, a nama gledateljima svaka njegova mimika lica govori ono što riječi ne mogu. Ayo Edebiri igra Sydney, mladu kuharicu sa zanimljivom pozadinskom pričom koja učini da je želimo zagrliti preko ekrana. Edebiri, kao i White, sjajno igra svoj lik, dosljedno, žestoko, ali uvijek s dozom iskrene emocije. Ostatak glumačke ekipe jednako je izvrstan te je nemoguće izdvojiti najslabiju kariku jer je iskreno nema.
"Medvjed" je jedna od najboljih serija koje sam pogledala u posljednjih nekoliko godina te je jedina kojoj nisam mogla naći niti jednu manu.
Savršen scenarij, režija, kao i glumci, uvuku vas u kaos kuhinje i različitih života koji u svom tom intenzitetu ipak nalaze zajedničke točke gledišta kako bi ostvarili jedan cilj. Prekrasna priča o teškim obiteljskim odnosima, odlični trenutci crnog humora, iskrenost i pregršt emocija, sve je to "Medvjed", možda čak i malo više. Nemojte čekati dugo kao ja, čim prije pogledajte ovu fantastičnu seriju.