Jedan od najljepših filmova koje ćete pogledati u zadnjih pet ili više godina, je redateljski debi Celine Song pod nazivom Past Lives. Ovo je film o kompleksnoj tematici o kojoj često ne razmišljamo, ali je uvijek duboko prožeta kroz naše biće. Past Lives vas naježi iskrenošću, senzibilitetom, i nestvarno prirodnoj glumačkoj igri.
Celine Song je redateljica i scenarista za koju velika većina nas sigurno nije čula, ali nakon filma Past Lives to će se definitivno promijeniti. Song je napravila film o izgubljenom odnosu, izgubljenoj ljubavi, nekim prošlim životima koji nas uvijek sustignu u trenutku kada nam je to najpotrebnije. Film je o dvoje ljudi čiji se životi ponovno isprepliću nakon više od dvadeset godina razdvojenosti. Song je redateljski i scenaristički napravila iznimno sofisticiran film koji je direktan, ali i kompleksan u svojoj jednostavnosti.
Estetski film podsjeća na slavnog redatelja Wong Kar-waija i njegov, po meni najbolji film, In The Mood For Love, ali je Song svojem debiju dala moderan štih. U nekim scenama se čini kako je scenarij improviziran jer likovi toliko prirodno izgovaraju svoje replike, reagiraju na organski način, te se čak čini kao da su neke ponovljene replike greška. Sve su samo ne greške.
To su pomno napisani detalji koji su odlike velikih kreativnih duša, a Song je zasigurno jedna od njih. Snaga filma Past Lives leži u njegovoj skromnosti, te načinu kako je Song prikazala intimnost, ljudske odnose, te stvarne emocije.
Ona nas uvlači u svijet svojih likova nesmetano, prirodno, ali i toliko jako da se naježite od glave do pete u nekim trenutcima. Imate osjećaj kao da proživljavate sve te emocije zajedno s likovima, pa čak i onda kada kulturološki ti trenutci nisu bliski nama.
Kada obratimo pozornost na estetski aspekt filma, Song je uspjela kreirati šarmantne i skromne prostore s kojima se lako poistovjetiti. Toplina boja, posebni detalji u nekolicini scena, te prirodni tempo koji teče baš onako kako treba, doprinose da ovaj film doživite u više slojeva. U nešto više od sat i pol, Past Lives postaje dio vas, kao da ste tamo s njima, te iako ne razumijete korejski, sve vam je kristalno jasno čak i bez titlova. Upravo u tome leži prava moć kvalitetnog i promišljenog narativa genijalne Celine Song.
Greta Lee oživila je lik Nore, dramaturginje koja se i dalje bori sa statusom imigrantkinje u Americi na psihičkom nivou. Lee sjajno igra svoj lik, s dosljednošću, šarmom, iskrenošću, te bez ikakvog pretencioznog preglumljavanja. Drugi glavni lik u filmu je lik Hae Sunga kojeg utjelovljuje talentirani Teo Yoo. Kao i Lee, Yoo svoj lik igra s potpunom iskrenošću. Gotovo da ne možete vjerovati da to nije stvarna osoba, da Yoo nije takav i u privatnom životu. Za razliku od Grete Lee, Yoo je na trenutke sramežljiv, te upravo takva glumačka odluka doprinosi njegovog liku i dalje naivnog dječaka koji tek treba odrasti.
Past Lives je film koji bi trebali pogledati svi. Prelijep je film vizualno, i ono najbitnije, prelijep je u svojoj srži. Priča vas transportira u djetinjstvo, počnete razmišljati o svojim prošlim životima, te koliko su nas ti životi oblikovali u ljude kakvi smo danas. Film će vas raznježiti, utopliti, rasplakati i naježiti. Past Lives ima sve ono što dobar film treba imati- odličnu priču, emocije, i fantastične glumce.
1/31 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/29 >>
Pogledaji ovu galeriju
na instagramu
