Stigle su prve reakcije na film o stravičnoj zrakoplovnoj nesreći ''Society of The Snow'', evo kakvi su komentari.
Film ''Society of The Snow'' objavljen na platformi Netflix 4. siječnja, a već su stigle prve reakcije gledatelja koji su ga pogledali.
Film govori o potresnoj priči o zrakoplovnoj nesreći 1972. u planinama Anda gdje su preživjeli morali pribjeći kanibalizmu dok su pokušavali preživjeti.
U listopadu 1972., let 571 urugvajskih zračnih snaga poletio je iz Montevidea u Urugvaju prema Santiagu u Čileu i zabio se u planinu, odsjekao mu oba krila i rep prije nego što je skliznuo niz ledenjak i zabio se u snijeg.
Potresna priča snimljena je na stvarnom mjestu nesreće, 12 tisuća stopa iznad razine mora.
Oni koji su film pogledali pod dojmom su adaptacije ove istinite priče i na društvenim mrežama već su objavili svoje recenzije filma.
Jedan je napisao: ''Society Of The Snow'' zaslužuje biti među najboljim filmovima godine''.
''Film je bio jako intenzivan, ali s nevjerojatnim izvedbama'', ''Intenzivno, mučno i često zastrašujuće, ali je nevjerojatna priča o preživljavanju, odlučnosti i ljudskom duhu. Ovo vrijedi vidjeti i na velikom platnu zbog produkcije. Brutalne stvari!'', ''Film me rasplakao, nevjerojatna priča'', bili su samo neki od komentara.
Od 45 osoba koliko ih je bilo u avionu, nakon pada i 72 dana čekanja na pomoć, preživjelih je bilo samo 16. Pri samom udaru aviona u tlo poginulo ih je 12 dok ih je pet umrlo drugi dan.
Roberto Canessa, tada 19-godišnji student medicine, jedan je od onih koji su se uspjeli izvući, a nakon traumatičnog iskustva odlučio je objaviti knjigu u kojoj je iznio detalje agonije koja je trajala 72 dana i nevjerojatne borbe za život.
Avion se srušio na 3600 metara nadmorske visine, a temperature su išle i do minus 40 stupnjeva. Osim od gladi i hipotermije, preostali preživjeli morali su se suočiti i s lavinom koja je ubila još ljudi. Gubili su svaku nadu za spas, a i spasilačke ekipe odavno su prestale da vjeruju da je netko preživio nesreću, već su tek povremeno provjeravali područje, tražeći olupinu.
Preživjeli su onda učinili su ono što su mislili da nikada neće, ali to je bila jedina nada u spas - ljudsko meso.
"To je bio jedini izvor proteina i masti koji smo imali. Bilo je odvratno. Osjećao sam se poniženo, bez dostojanstva. Morao sam uzeti komad mesa svog prijatelja i pojesti ga da bih preživio. To je bila jeziva i odvratna odluka. Lomio sam se. U tom sam se trenutku pitao je li bolje da umrem. Sjetio sam se majke i poželio sam se što prije vratiti kući. Imao sam i djevojku. Progutao sam komad ljudskog mesa i to je bio ogroman korak," otvorio je dušu Roberto.
Nakon toga, on i još jedan preživjeli putnik krenuli su u potragu za pomoći.
1/1 >>
Pogledaji ovu galeriju
+0
1/8 >>
Pogledaji ovu galeriju
