Islanđanin Hannes Þór Halldórsson najbolje zna zafrkantski sam sebe opisati: „Nisam najbolji golman na svijetu, a sigurno nisam ni najbolji filmski redatelj. Ali sam zato jedini koji to radi oboje“.
Uz dobru dozu zafrkancije, tu je i doza skromnosti. Naime, Hannes nije neki bezvezni nogometni vratar. Tijekom karijere branio je u islandskoj, norveškoj, nizozemskoj, danskoj i azerbejdžanskoj prvoj ligi, a najviše je pozornosti privukao kao vratar islandske reprezentacije. Bio je jedan od ključnih igrača u velikom uspjehu Islanda na Europskom prvenstvu 2016., a prije četiri godine branio je i na Svjetskom prvenstvu. Tako je branio i protiv Vatrenih, kada je Hrvatska u posljednjem kolu u skupini nadmašila Island s 2:1. Vrhunac karijere ipak mu je bio dvije utakmice ranije, na prvoj utakmici Svjetskog prvenstva, kada je u remiju s Argentinom obranio jedanaesterac jednom od najboljih igrača svih vremena, Lionelu Messiju.
Hannes također nije neki bezvezni filmaš. U domovini je već niz godina poznat kao provjereni redatelj videospotova i reklama, a prošle je godine snimio debitantski dugometražni igrani film Cop Secret. Komedija o dvojici opakih islandskih policajaca koji tijekom lova na opakog superzločinca otkrivaju ljubav imala je premijeru na prošlogodišnjem Locarno Film Festivalu. Ove je godine, pak, nominirana za najbolju europsku komediju.
Hoće li Cop Secret osvojiti tu titulu bit će poznato 10. prosinca, kada će u Reykjaviku biti održana dodjela Europskih filmskih nagrada. Uz Cop secret u konkurenciji su još i španjolska komedija El buen patrón s Javierom Bardemom u glavnoj ulozi te francuska La fracture.
No, razgovor za Kinofilm nismo počeli o filmskim nagradama, već o nogometu. I hrvatskoj reprezentaciji.
„Iskreno, nisam toliko pratio utakmice na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu. Vidio sam dijelove utakmica Hrvatske s Kanadom i Belgijom. U ono što sam siguran je da imate odličnu ekipu. Uvijek ste je imali. Pogledajte samo što ste napravili na prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu. S Hrvatskom je uvijek sve moguće. Radujem se vidjeti kako ćete daleko ove godine otići“, rekao je Hannes Þór Halldórsson.
Čega se najviše sjećate s utakmice protiv Hrvatske na prošlom Svjetskom prvenstvu?
Te se utakmice jasno sjećam. Bilo je to možda i naše najbolje izdanje na turniru. Kako bi prošli skupinu trebala nam je pobjeda protiv Hrvatske. Činilo se da bi to mogli ostvariti, pogotovo jer ste vi već osigurali prolazak, pa ste neke igrače odmarali. Igrali smo doista dobro, bili smo blizu pobjede, ali na kraju je Hrvatska ipak bila jača od nas. Bilo je to golemo razočaranje jer nam je na kraju nedostajao samo jedan gol da se plasiramo u četvrtfinale Svjetskog prvenstva. No, nije to jedina utakmica protiv Hrvatske koje se sjećam. Nikada neću zaboraviti kada smo vas 2017. pobijedili 1:0 u Reykjaviku. Gol smo zabili u 90. minuti. To mi je jedna od najdražih utakmica koje sam ikada odigrao.
Kojeg ste se hrvatskog igrača najviše bojali?
Odgovor je jednostavan – Luke Modrića. Uvijek je igrao protiv nas i uvijek ga je bilo teško kontrolirati. Nezaboravan je i Mario Mandžukić. Pun energije, uvijek spreman za neko iznenađenje. Sjećam se utakmice kada je dobio crveni karton jer je udario mojeg suigrača. Posljednju utakmicu protiv nas nije igrao jer su ga odmarali. Teško je bilo i s Ivanom Perišićem, ali mogao bih tako nabrajati do sutra. Hrvatska je uvijek imala odlične igrače i svaki put kad bi se sastajali s njima bilo je zastrašujuće.
Kakav je bio osjećaj na početku Svjetskog prvenstva obraniti jedanaesterac Lionelu Messiju?
Nevjerojatan. Uvijek je sjajno kada obranite jedanaesterac. No, kada to napravite za nacionalnu reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu i to igraču kao što je Messi, osjećaj je neopisiv. Ta mi je obrana doista promijenila život. Nakon nje su me počeli puno ozbiljnije shvaćati. Nešto što neću nikada zaboraviti.
Tijekom cijelog života ste paralelno branili i snimali. Što je prije došlo, ljubav prema filmu ili nogometu?
Na početku je bio nogomet. Počeo sam trenirati sa šest godina i u tim godinama nogomet je bio moja najveća strast. Da sam mogao, igrao bih 24 sata na dan nogomet s prijateljima. Tek kasnije, negdje kada sam imao 12 godina, zainteresirao sam se za snimanje filmova. Isprva je to bila zafrkancija s prijateljima. U srednjoj školi sam se upisao u filmsku sekciju, pa smo tamo radili malo ozbiljnije filmove, ali i dalje je to bila samo zabava. U ranom dijelu nogometne karijere nisam imao previše uspjeha, a i često sam bio ozlijeđen, pa sam imao više vremena za film. Uglavnom su to bili spotovi i reklame. Razmišljao sam o dugometražnom filmu, ali tada mi je krenula nogometna karijera, pa sam ipak više energije usmjerio na zeleni teren.
Cop Secret je priča o dvojici opakih policajaca koji se zaljubljuju. Zašto je nogomet ostao jedno od posljednjih mjesta gdje se o nerado govori o homoseksualizmu?
Čini mi se da nogometaši i junaci u akcijskim filmovima, kao što je dijelom i Cop Secret, imaju dosta toga zajedničkog. Od njih se i dalje očekuju da se ponašaju na određeni način. Ako se ne uklapate u to, onda se bojite pokazati svoju pravu stranu kako ne biste izgubili svoj status u tom društvu. U većini ostalih društvenih slojeva, barem u zapadnom svijetu, više nije nikakav tabu biti gay. U nogometu je to još uvijek neobično. Zapravo, neobično je u muškom nogometu. Ženski nogomet je puno otvoreniji prema istospolnim ljubavima. Stvari se mijenjaju, idu u dobrom pravcu, ali trebat će još vremena.
Cijeli intervju s islandskim redateljem pročitajte na Kinofilm.hr
na instagramu
