Black Panther: Wakanda Forever je dugoočekivani nastavak orginalnog Black Panthera iz 2018. godine. Film nosi veliki teret orginalnog Black Panthera, Chadwick Bosemana, koji je nažalost preminuo, ali koji je zauvijek ostao jedan i jedini Black Panther. Nažalost, Wakanda Forever je jedan od onih nastavaka koji nisu dobri kao orginal, niti približno.
Redatelj Ryan Coogler je imao iznimno težak zadatak kada je u pitanju ovaj nastavak prvenstveno zbog ranog odlaska Bosemana, ali i zbog vjernih Marvel fanova koji su rasprostranjeni po čitavom svijetu.
Sa željom da osvjetla obraz prvog filma, da ne iznevjeri fanove, ali i ostavštinu Chadwicka Bosemana, napravio je film sa konfuznim narativom. Imao je težak zadatak da dostojanstveno predstavi novog Black Panthera te da uvede nove likove u ovaj blockbuster, dok u isto vrijeme odaje počast orginalu.
Tako u ovom filmu upoznajemo Namora (Tenoch Huerta), autohtonog mezoameričkog kralja podmorja koji se sa svojim kraljevstvom Talokanom izolira u najveće dubine oceana.
Na papiru Namor zvuči kao savršen zlikovac za ovaj Blockbuster, ali kada izađe iz mora vidimo čovjeka koji ima malena krilca oko gležnjeva koja izgledaju nakaradno i komično, te koja njegovu moć kao lika umanjuje kod gledatelja. Njegov lik se previše dugo objašnjava u filmu, i zapravo veliki dio vremena ode na objašnjenje njega i njegovog kraljevstva.
Za razliku od orginalnog Black Panthera, Wakanda Forever nije konkretan narativno ni stilski, i u trenutcima nam fali onog blockbuster doživljaja zbog kojeg smo i došli u kino na upravo ovaj film. Imala sam osjećaj kao da se Coogler pokušava iskupiti sa ovim nastavkom, pa je nabacao jako puno nekoherentnih priča koje svako malo izmiču kontroli. Kreativnost i ljepota Marvelovog svijeta u Black Panther: Wakanda Forever se naziru samo kao lijepi kadrovi Wakande i Talokana, ali ideja i sama priča ostaju nedorečeni.
Glumice Letitia Wright (Shuri) i Angela Bassett (Ramonda) drže ovaj film na svojim leđima, te su zaista dosljedne svojim likovima iz orginalnog Black Panthera. Igraju snažne žene koje imaju drugačije poglede na svijet i svoje kraljevstvo, ali koje imaju zajedničko da se uvijek vode ljubavlju i poštenjem. Shuri na kraju ostaje sama, te shvati da mora učiniti sve u njezinoj moći da spasi kraljevstvo od Namora pa tako dobijemo i prvu ženu Black Panthericu. Divno je osvježenje gdje u čitavom filmu imamo žene kao glavne likove koje vode jedno kraljevstvo, pa je tako i najsvjetlija točka ovoga filma upravo Shuri.
Black Panther: Wakanda Forever je film sa mnogo ambicija koje nažalost nisu ispunjene. Dramatizacija likova je prepovršna za Marvelov film, te sam blockbuster žanr. Čini se kao da narativno nije ispunjen do kraja, iako film traje 2 sata i 40 minuta. Vidimo prekrasnu afroameričku futurističnu kulturu na površini, ali ne i ono zbog čega je bitna, zbog čega je generalno Black Panther bitan film. Ovom blockbusteru fale elementi blockbustera kao što su odlični specijalni efekti, više moćnih borbi, i sjajan scenarij.
U ovom nastavku me se najviše dojmilo to što su kreatori zaista napravili predivan omaž Chadewick Bosemanu od kojeg vam zastane knedla u grlu. Prisutan je kroz čitav film, nije zaboravljen, ali ni to nije uspjelo povezati ovaj nastavak. Black Panther: Wakanda Forever je film koji će zasigurno svi fanovi Marvela i Black Panthera rado i sa sjetom pogledati, ali bojim se da samo lijepo sjećanje na film i sjajnog glumca iz 2018. godine nije dovoljno da ovaj nastavak učini dobrim.
na instagramu
