Legenda hrvatskog glumišta Franjo Majetić nije bio samo veliki glumac nego i lice jednog davno izgubljenog Zagreba, a njegova uloga gospodina Šafraneka u kultnom filmu ''Tko pjeva zlo ne misli'' pretvorila ga je u vječni simbol topline, humora i građanskog duha koji publika pamti i danas.
Postoje glumci koje publika pamti po ulogama, a postoje oni rijetki koji postanu dio kolektivnog identiteta jednog grada i vremena. Franjo Majetić bio je upravo takav glumac. Iako je tijekom karijere igrao kraljeve, seljake, komične likove i velike dramske junake, zauvijek će ostati upamćen kao dobrodušni gospodin Franjo Šafranek iz kultnog filma ''Tko pjeva zlo ne misli''.
Rođen je 26. veljače 1923. u Zagrebu, u vremenu kada je grad još imao miris starih kavana, tramvaja na drveni pogon i građanskog života koji će desetljećima kasnije upravo on oživjeti na filmu. No njegov život nije bio filmska idila. Mladost mu je prekinuo Drugi svjetski rat, tijekom kojeg se pridružio partizanima i nastupao u partizanskim kazališnim družinama. Upravo tamo počeo je ozbiljnije otkrivati svoj glumački talent.
Nakon rata kreće njegov profesionalni kazališni put. Nastupao je u Varaždinu, Zadru, Puli, Osijeku i Zagrebu, gradeći reputaciju jednog od najraznovrsnijih hrvatskih glumaca. Iako ga današnja publika najviše povezuje s humorom i toplinom, Majetić je bio iznimno ozbiljan kazališni umjetnik. Tumačio je Shakespeareova Othella, igrao u Krležinim dramama, ali i briljirao u komedijama Molièrea, Goldonija i Držića.
Njegov talent bio je upravo u toj nevjerojatnoj sposobnosti da istovremeno djeluje gospodski, blago komično i potpuno životno. Nije glumio velike likove na prenaglašen način – publika je u njemu prepoznavala običnog čovjeka.
Ipak, sudbina je htjela da najveću slavu doživi relativno kasno. Kada je 1970. godine snimljen film ''Tko pjeva zlo ne misli'' redatelja Kreše Golika, Franjo Majetić imao je 47 godina. Uloga Franje Šafraneka pretvorila ga je preko noći u nacionalnu zvijezdu.
Njegov Šafranek nije bio samo filmski lik. Postao je simbol jednog izgubljenog Zagreba – pristojnog, toplog, pomalo naivnog, ali beskrajno šarmantnog građanskog svijeta između dva rata. Način na koji je Majetić izgovarao replike, njegova mimika i smirenost ostali su duboko urezani u hrvatsku popularnu kulturu.
Film je kasnije proglašen najboljim hrvatskim filmom svih vremena, a Majetićeva izvedba jednom od najvoljenijih u povijesti domaće kinematografije.
Osim Šafraneka, publika ga pamti i po brojnim drugim ulogama. Glumio je u ''Gruntovčanima'', ''Čarugi'', ''Smogovcima'', ''Kiklopu'' i mnogim drugim serijama i filmovima koji su obilježili domaću televiziju sedamdesetih i osamdesetih godina.
Preminuo je 29. studenoga 1991. godine u Varaždinu, no njegove scene i danas žive jednako snažno kao i prije pola stoljeća.
Marijana Mikulić nikad iskrenije o obraćenju, burnoutu i krizi u braku u novom podcastu IN magazina.
1/8 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/15 >>
Pogledaji ovu galeriju
