Znamo ga kao redatelja i glumca, no najviše kao plesača i koreografa. Iako ga često viđamo upravo u ulozi trenera, Igor Barberić ovih je dana, nakon desetljeća pauze, ponovno održao sat plesa. Zašto je imao toliku stanku, koliko se muke, boli i truda krije iza neizostavnog osmijeha plesača na sceni te zašto se osjeća krivim kad nije fizički aktivan, povjerio je Sanji Kuzmanović.
Galerija
Ako i postoji univerzalni jezik koji mogu razumjeti baš svi, onda bi to bio ples.
"Što je sve potrebno za postati plesač? Pa ja mislim, kao prvo, velika volja, mislim da je to najvažnije jer ćeš se mučiti, haha. Mora postojati i talent, ali jako često, ako postoji ta velika volja, ima tu i neki talent, ima nešto zašto si se ti digao i počeo plesati. Talent, volja, sreća neka, da se nađeš na pravom mjestu u pravo vrijeme", objasnio je koreograf Igor Barberić.
A upravo se to nedavno dogodilo i njemu.
"Već dugo vremena govorim da više nikad neću držati satove, to je previše, to je totalno drugi svijet, to sam radio prije 10 godina i nekako se poklopilo da sam ove godine rekao, ne znam kako, da bi možda baš mogao malo voditi, u to vrijeme me baš Davor zvao", objasnio je Igor.
I to nitko drugi nego Davor Ćiković iz plesne skupine Transform Crew koja je pobijedila na u showu "Supertalent".
Igor Barberić je čovjek s kojim sam ja imao priliku raditi dugi niz godina na više predstava, na više projekata. Čak mogu reći da dosta stvari koje trenutno znam sam naučio upravo od njega", priznao je Davor.
I tako se rodila ideja o plesnim radionicama.
"Otvorili smo radionice, open classove, a isto tako i audicije, tako da je to fenomenalna prilika za mlade plesače koji se trenutno bave rekreativno plesom da se negdje nađu u profesionalnim plesnim vodama", objasnio je Davor.
I ovdje se u priči pojavljuju naši pobjednici Supertalenta koji su uvijek gladni novih izazova.
"Ne skidamo oči s našeg cilja, a to je promocija plesne scene u Hrvatskoj.
Ima jako malo prilika, ima jako malo audicija, ima jako malo situacija gdje kao plesač možeš uspjeti",
No profesionalne ćete plesače rijetko vidjeti da se po klubovima razbacuju plesnim pokretima.
"Taj ples slobode koji plešeš u klubu, gdje se bacaš okolo, nisu svi u tome jako dobri, tako da to nema veze s tim hoće li profesionalni plesač biti dobar u đuskanju u klubu. Kad si plesač koji radi i kad ti je to posao, onda ćeš se manje dići i zaplesati, haha, znaš biti umoran", priznao je Igor.
Ili jednostavno s upalom mišića. Blaga, ali gotovo uvijek prisutna bol sastavni je dio života plesača.
"Malo više boli, doduše, kad nisi u treningu, ali Bože moj, hahahha! Bol je zapravo česta stvar, kao plesač si možda malo više naviknut na bol, da trpiš malo više, kao boli, ali nema veze. I disciplina ti je možda bolja u životu. I osjećaj krivnje kad nisi fizički aktivan preko dana i onda se osjećaš tromo i staro, hahah", zaključio je Igor.
1/2 >>
Pogledaji ovu galeriju
