Intervjue, šali se, daje samo kad mora, no zato će se sa svima rado fotografirati. Jer Dražen Žerić Žera dobro zna kako je ostati bez autograma. Pred našom se kamerom prisjetio anegdote iz djetinjstva, a danas, kada Crvena Jabuka slavi 40 godina karijere, Žera autograme, dijeli šakom i kapom. Prilog Sanje Jurković.
''Više sreće drugi put'', rekli su organizatori na zatvaranju Porcijunkulova prošle godine, kad je zbog nevremena otkazan koncert Crvene jabuke. Ove godine su zaista imali više sreće, možda zato što su koncert, logično, započeli ovom pjesmom, ''Bježi kišo s prozora''.
No, pamte samo neke koncerte.
''Pa pazi, bilo je tu koncerata dosta, pamtimo taj tužni početak, kad smo ostali bez dvojice članova. A drugi je bio kad smo se prepali kao mala djeca, pred 200 tisuća ljudi u Beogradu, pase tresu ruke, a imamo samo tri pjesme koje trebamo odsvirati.''
Danas, 4 desetljeća kasnije, slave svoju veliku obljetnicu, a kako drugačije nego – turnejom.
''Svi veliki gradovi Balkana, regije, Europe, možda čak i više, kako sad stvari stoje… ma to je na papiru puno, ali nije puno, za čas prođe.''
Sjećaju li se početaka, što se promijenilo?
''Razlika je što smo stariji 40 godina! To ti je razlika! Krenuli smo mladi… Dobro, bend je dosta mlad, što je sreća. Jedno ti je s 20, jedno s 40, jedno s 60, tako da… Mada je bitno kakav si u glavi, ne osjećam te godine nešto pretjerano.''
No zato se dobro sjeća kako je jednom ostao kratkih rukava, pa mu zato ni danas ne smeta kad ga ljudi zaustavljaju na ulici.
''Ne smeta mi, i ja sam zaustavljao ljude. Neke moje kolege, koliko znam, ne vole baš da se razgovaraju s ljudima, ja sam odrastao u gradu gdje su bili Zdravko Čolić i Kemal Monteno, dakle, opušteno, takav je to grad. Tako da je normalno, i ja sam se volio slikati. Meni jednom Bregović nije htio otvoriti vrata, pa sam ja htio, imao sam nekih 12 godina, 13, i to sam zapamtio. Gledam tu svoju bol dječačku, onda ja ne volim, pogotovo kad su mladi ljudi i hoće da se slikaju, da se ne nađu u tom istom iskustvu.''
Bosna je nadaleko poznata po svojem humoru, no čak ni Bosanci ne znaju zašto je tomu tako.
''Valjda je to takav grad, ja ne znam. Mi smo rat prošli, grozno je reći, ali da nije tog duha bilo, možda bi svi završili po bolnicama. Pokušavali smo uvijek iz najgorih situacija izvući najbolje, mislim, Sarajevo ti je, Bosna cijela kao ''Lud, zbunjen, normalan'', takav je atmosfera i u Bosni i u gradu, tako da je to dobro za mentalno zdravlje stanovnika.
''Ja sam najmanje dao u životu intervjua u 40 godina, jedino kad moram. Živim kao svaki normalan čovjek, idem na more kod nas, sipam gorivo sam, ne trebam nekoga da mi sipa, sam se oblačim, ne treba mi stilist, dakle, normalan čovjek, kao i ti, eto.''
Mlađim kolegama uvijek daje isti savjet – na nastupima treba dati svoj maksimum, bez obzira na to je li u publici 20 ljudi ili njih 20 tisuća.
''Ja stalno govorim, ali danas mladi kolege ne slušaju, nema veze koliko je ljudi, je l' njih 10, 15 ili pun stadion, ti radiš koncert. Neki znaju pokazati da su ljuti i nervozni, ali to je greška, tad trebaš dati najviše. To ti je zamka tih društvenih mreža, ti se probudiš, imaš jednu sliku u ogledalu, drugu na Instagramu, to je razlika.''
Je li zbog toga danas glazbenicima lakše?
''Ma da, ali moraju prvo pjesmu napraviti. Najmanje se bave pjesmom, svi se bave PR-om, znaš, šta jednu, gdje ljetuju, to je problem veliki. Društvene mreže, to je jedan paralelni svijet koji nema veze sa realnošću.''
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novatv.hr.
na instagramu
