Tko god prati tenis sa nestrpljenjem je čekao dokumentarni film pod nazivom Federer: dvanaest zadnjih dana koji je izašao početkom tjedna. Kao netko tko ne prati tenis na najjače, i dalje sam vrlo svjesna tko je Roger Federer, te sam jedva čekala pogledati ovaj dokumentarac.
Redatelji Asif Kapadia i Joe Sabia, uspjeli su napraviti izrazito emotivan film o švicarcu kojeg obožava čitava planeta. Priča je veoma jednostavno koncipirana- pratimo zadnjih dvanaest dana Federerove tenisačke karijere. Film je od starta izrazito emotivan obzirom da krene od trenutka kada Roger Federer obznani svijetu da napušta karijeru. Čak i ako niste ljubitelj tenisa, ne pratite ga, ili ne znate sve o slavnom tenisaču, knedla će stajati u grlu od početka do kraja filma. Ono što manjka u ovom filmu jeste prikaz Federerovog života u pravom smislu te riječi, obzirom da njegova veličina to zaslužuje. Fanovima će biti dovoljno zadovoljavajuće gledati svojeg uzora u intimnom okruženju porodice i prijatelja, te sa emotivnim nabojem koji je nedvojbeno prisutan kroz film, ali mu fali jedan trenutak koji bi zaokružio njegov život i karijeru kako mu doliči.
Kao i u karijeri, zanimljivo je gledati Federerov karakter i ovih posljednjih dvanaest dana. Staložen, iskren, emotivan i uvijek sa dozom pozitive, karakteristike su koje obilježavaju jednog od najboljih ( ako ne i najboljeg ) tenisača svih vremena. Osim što je osvajao sve moguće teniske kupove, njegova gracioznost kao muškarca i igrača je ono što je privuklo milijune ljude da ga naprosto vole. U ovakvim filmovima očekujemo sportske klišeje i diplomaciju, a Federer nam daje nešto drugo. Elokventno nam objašnjava što za elitne sportaše znači otići u mirovinu, te da je to zapravo, na neki način, kao da se suočavaju sa smrću. Način na koji priča o svojim ozljedama koje su njegovu fantastičnu karijeru dovele do kraja, zaista je iskren i bez imalo romantiziranja sporta. Osjećamo empatiju nad čovjekom kojeg zapravo ne poznajemo, ali Federer nas jednostavno kupi svojom osobnošću koja je posebna, i velika.
Zadnji dani njegove karijere su usredotočeni na Laverov kup u Londonu koji na prirodan način omogućuje redateljima da osim porodice, uvedu i utjecajne figure iz Federerovog profesionalnog života. Vidimo igrače poput Bjorn Borga koji su imali izniman utjecaj na Federerov rast, ali i igrački trio rivala koji su ga tjerali da bude još bolji. Andy Murray, Novak Đoković, i naravno, Rafael Nadal, dali su ovoj priči dodatnu dozu šarma, i emocija. Iako Federer i sam kaže koliko se divi Đokoviću i Murrayu, njegova posebna veza sa Nadalom, te kako je ista prikazana, daje ovom dokumentarnom filmu novi sloj emotivnog. Rafael Nadal je njegov najveći rival, ali se čini i jedan od najboljih prijatelja što je zaista iznimno rijetko vidjeti u natjecateljskom sportu. Fascinantno je gledati neke od najboljih tenisača na svijetu koliko se dive Rogeru Federeru i svemu onome što je učinio za njih, svijet tenisa, ali i mlade igrače općenito.
Kraj filma je doista katarzičan, te najviše pažnje poklanja zadnjem Federerovom meču kojeg je odigrao u parovima upravo sa Nadalom. Nakon poraza, koji zapravo uopće nije bitan detalj u svemu ovome, slijedi jedna od emotivnijih scena koju sam ikada vidjela u bilo kojem sportskom dokumentarcu.
Istinske emocije izlaze iz svih igrača, porodice, prijatelja, ali i samog Federera. Kao gledatelju je teško ostati ravnodušan, jer iako vam tenis možda nije blizak, gledate čovjeka koji je doslovno čitav svoj život posvetio sportu od kojeg se mora oprostiti iz raznih razloga. Gledate čovjeka koji je radio ono što voli, koji je imao ogroman utjecaj na mladu generaciju tenisača, te koji svojom dobrotom i pozitivnim duhom pokušava napraviti velike promjene u životima mladih. Federer: dvanaest zadnjih dana je dokumentarni film koji bi svatko trebao pogledati kako bi se motivirali, pomalo educirali, te na emotivan način oprostili od najboljeg svih vremena - Rogera Federera.
na instagramu
