S 47 godina prvi je put obula tenisice, a onda iz oklade otrčala maraton. Danas, desetak godina nakon toga, Đurđica Orepić najbolja je triatlonka ili Iron woman u svojoj dobnoj skupini. Kako je krenuo njezin put, s čime se sve susretala, opisala je u svojoj knjizi, a pokoji detalj podijelila je s našom Dijanom Kardum u IN magazinu.
Galerija
4 kilometra plivanja, 180 kilometara vožnje biciklom i onda za kraj 42 kilometra trčanja - brojke su to od kojima će se mnogima zavrtjeti u glavi. No udaljenosti su to koje Đurđica Orepić prijeđe u jednom radnom danu. A njezina je priča s utrkama počela slučajno prije više od desetljeća u 47. godini.
"Imam problem s brojevima vjerojatno, to mi uvijek kaže moj partner Ivica da ja ne kužim brojeve i kvadrate recimo. Kad sam prvi put čula 42 kilometra pitala sam koliko je to. Tako isto kad sam na YouTubeu gledala što je Ironman ja sam gledala slike nisam pratila tu kilometražu", priča Đurđica Orepić.
Već nakon prvih testiranja trener je rekao kako bi čak u toj godini mogla istrčati Ironman utrku. Kako kaže, tada nije znala ni plivati tehnikom kraul, no krenula je.
"Genetika vjerojatno. Ja kažem puno žena kad pričamo, osjećam tu neku originalnost baš u tome što se nisam nikad bavila sportom i onda kad to žene i muškarci čuju koji se bave rekreativno da sam krenula s 47 uvijek kažu ima i za mene vremena. Može se ali ovi rezultati koje ja postižem je ipak povezano s genetikom da sam ja trčala maratone odmah 3: 40 nešto. Da sam odradila prvi Ironman za koji sam se pripremala za osam mjeseci i na 12 sati i 10 minuta koji je bio užasno težak", kaže Đurđica.
Utrkivala se gotovo u svim dijelovima svijeta - od Europe i Južne Amerike do Sjevernog pola. S različitim se izazovima susretala na utrkama. No prvi će Ironman osobito pamtiti po meduzi koja joj se zalijepila za lice.
"Izašla sam nakon 4 kilometra iz oceana, to je lice bilo oteknuto ali ja to nisam vidjela, vidjeli su volonteri i htjeli su me odmah izdvojiti, ja nisam htjela normalno stavila sam kacigu vozila sam 180 km, ali za to vrijeme oko je oteklo i zatvorilo se, svrbilo je ispod kacige. Kad sam sišla s bicikla nakon 180 km gledala sam druge koji su sišli s bicikla i govorila Isuse ovi jadnici e sad trčat 42 kilometra, a svi oni su odvraćali pogled od mene jer ja sam izgledala stvarno jako loše i kad su mi rekli da dođem u sanitetski šator isto sam odbila. Namazali su mi lice kremom i rekla sam samoj sebi Đu ti izgledaš gore od svih njih", prisjetila se.
Svoju priču zabilježila je i u knjizi Ironwoman.
"Ne radi se samo o sportu nego o tome kako čovjek, žena općenito dođe do toga momenta kad pomisli nešto što je definitivno nemoguće da se baš bavi time. Knjiga je upravo o tome kako je taj put krenuo od doslovce rođenja do tog zrelog doba, znači puno zrelog doba kad sam sa 47. godina obukla tenisice", objašnjava.
"Tamo ima i prekrasnih putopisnih dijelova, ima tih njezinih autobiografskih gdje govori u svom djetinjstvu ali ono što je ustvari meni najdivnije je kad govori o tom svom početku bavljenja sa tim teškim sportom i trčanjem ali i cijelim triatlonom, ona opisuje zaista kako se osjeća u svakom trenutku, toliko iskreno i toliko duhovito da je knjiga stvarno zanimljiva i ono što ja nisam očekivala da ima takav spisateljski talent", kaže urednica knjige Korana.
Danas je njezina knjiga na policama uz autobiografiju Pamele Anderson. Zanimljivo joj je to, kaže, jer je Pamela s njom bila na startu njujorškog maratona 2013.
"Znam da je nakon toga rekla, izjavila za novine, da joj je bilo teže nego rodit istrčat taj maraton, ali je bilo smiješno jer su jedni prijatelji kupivši knjigu tu u Zagrebu slikali Pamelu Anderson i mene i onda sam rekla evo 2013. zajedno na startu na njujorškom maratonu i sad smo opet ovdje rame uz rame", priča Đurđica.
Đurđica je bila inspiracija i Neveni Rendeli Vejzović, koja je o njoj snimila i dokumentarni film još 2015. godine. A uvukla ju je i u svijet trčanja.
"S njom sam naime prvi polumaraton ja kažem propuzala, ona kaže istrčala. Nikad nisam uspjela do kraja svladati te granice koje trkači sami sebi postavljaju, jesam na dva sata trčanja, ajde to sam mogla ali jednostavno nisam mogla pronaći motivacije za dalje i evo nažalost otkad sam rodila, to sve slabije i slabije prakticiram što mi je jako žao jer trčanje nije bio samo sport, to je filozofija", kaže Nevena.
Veliku potporu ima i u troje djece
"Uvijek se pridruže, kako tko. Petra je došla u Argentinu na start. Bilo je svjetsko prvenstvo u Ironmanu Južne Amerike gdje sam isto pobijedila i osvojila slot za Havaje te godine, ona je došla sa svojim partnerom iz Kolumbije, ovi bliže dođu kad sam u Austriji i negdje", priča.
Đurđica je i dalje u lovu na postolja. Najbolja je na svijetu u svojoj dobnoj skupini, ostavivši iza sebe tisuće žena.
"Ja sam prije dva dana bila u Valenciji na half Ironamnu pobijedila u kategoriji i to vrlo uvjerljivo 48 minuta ispred druge. Ide mi jako dobro, osjećam se super, ne znam otkud mi sve snaga jer me ovo sa knjigom sve jako, jako mentalno troši", priznaje Đurđica.
I zato je s pravom možemo nazvati ''čelična dama''.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novatv.hr.
