Otišao je umjetnik čija je glazba dirala, uveseljavala i ostajala.
U 90. godini preminuo je dugogodišnji član Hrvatskog društva skladatelja, Alfi Kabiljo (Zagreb, 22. prosinca 1935. – Zagreb, 1. travnja 2025.). Bio je hrvatski skladatelj, dirigent, aranžer, pijanist, tekstopisac, libretist i producent. Bio je i predsjednik HDS-a (1992. – 1994.).
Svojim talentom, marljivošću, predanošću poslu i visokom razinom profesionalnosti ostavio je trag u cijelom svijetu i dotaknuo srca publike najrazličitijih glazbenih afiniteta. Glazbom je predstavljao Hrvatsku u svijetu, dosezima postao uzor novim generacijama skladatelja koje ga iznimno poštuju, podržavao je rad kolega i bio redoviti gost na svim važnim koncertima, a slobodno je vrijeme od malena provodio u različitim sportovima. Pohađao je privatnu glazbenu školu skladatelja i pedagoga Rudolfa Matza, završio Glazbenu školu Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, kompoziciju usavršavao u Parizu, a diplomirao je arhitekturu.
Glazba je Kabilju bila životni poziv, ne samo profesija. Cijeli je život bio slobodan umjetnik. Bio je visokoobrazovan, naizgled ozbiljan i suzdržan, spreman za šalu, humor, ali i veliki emotivac. Obitelj mu je bila temelj i podrška, na privatnom, ali i na profesionalnom planu. Sin Ilan aranžirao je i producirao njegovu glazbu, kći Daniela napisala je tekstove za mnoge skladbe, a supruga Katja prepisivala je note.
Bio je zasigurno najsvestraniji hrvatski skladatelj međunarodne reputacije, a tijekom iznimno uspješne karijere skladao je glazbu za kazalište, film, TV produkciju, zabavne melodije, šansone, orkestralna, komorna i solistička djela, glazbu za djecu i primijenjenu glazbu. Njegovu glazbu izvodili su i snimali orkestri diljem svijeta, a dirigirao im je u Londonu (Pinewood i Twickenham), Los Angelesu, Parizu, Barceloni, Tokiju, a najviše u Zagrebu i Ljubljani.
Na hrvatskoj je glazbenoj sceni ostavio neizbrisiv trag glazbom brojnih mjuzikla, zbog čega je u tisku prozvan „kraljem hrvatskog mjuzikla“. Kultni mjuzikl "Jalta, Jalta" od praizvedbe 1971. godine u Zagrebu izveden je više od 1500 puta u interpretaciji različitih kazališta i njihovih ansambala, a preveden je i na njemački, talijanski i norveški jezik. Veliki uspjeh imali su i drugi mjuzikli: "Velika trka" (1969.), "Dlakav život" (1976.), "Crveni otok" (1981.), "Vjenčani list" (1986.), "Car Franjo Josip u Zagrebu" (1989.), "Kralj je gol" (1994.) i "Tko pjeva zlo ne misli" (1998.), koje je realizirao najčešće u suradnji s Milanom Grgićem, Vladom Štefančićem i Dragom Britvićem.
Brojni su poznati hrvatski pjevači osvajali nagrade interpretirajući njegove skladbe: Radojka Šverko, Ivo Robić, Tereza Kesovija, Vice Vukov, Krunoslav Kićo Slabinac, Betty Jurković, Ana Štefok, Miro Ungar i drugi.
Skladao je glazbu za 40-ak filmova, među kojima su "Scissors" (sa Sharon Stone), "Sky Bandits", "Fear", "Gymkata", "The Girl", "Kužiš, stari moj", "Seljačka buna", "Deps", "Novinar", "Pad Italije", "Okupacija u 26 slika", "Lea i Darija" te za veliki broj televizijskih serija: "Nikola Tesla", "Ne daj se, Floki", "Nepokoreni grad". Za filmsku glazbu nagrađen je Zlatnom Arenom (1976., 1981. i 2010.), njegova glazba za film "Sky Bandits" bila je nominirana u kategoriji „Best original score“ kod BAFTA-e (British Academy Film Awards) i Američke filmske Akademije (Oscar), a najveće priznanje Camille Award dodijelio mu je 2022. godine Europski savez društava skladatelja (ECSA) za životno djelo.
Autor je komične opere "Casanova u Istri" (HNK Rijeka, 2009.) i baleta "Kentaur XII" (HNK Zagreb, 1979.) te opsežnog instrumentalnog opusa za solistička glazbala, komorne ansamble i orkestar. Za gudački orkestar transkribirao je "Slike s izložbe M. P. Musorgskog" (objavio Doblinger u Beču, a izveo, između ostalih i ansambl I Musici de Montréal). Zanimljivo je da su na nekoliko zimskih Olimpijada svjetski klizači izvodili koreografije na njegovu glazbu.
Dobitnik je mnogih priznanja i nagrada među kojima su: Josip Štolcer Slavenski (1986.), Povelja grada Zagreba (1999.), Milivoj Körbler (HDS, 1998.), Porin za životno djelo (2004.), Status (Hrvatska glazbena unija, 2004.), Kairos (Festival filmske glazbe u Trogiru, 2009.), Boris Papandopulo (Hrvatsko društvo skladatelja za Koncert za flautu i orkestar, 2009.), Vladimir Nazor (Ministarstvo Republike Hrvatske, 2016.), Zlatni Oktavijan (Hrvatsko društvo filmskih kritičara, 2023.) i mnoge druge. Nositelj je državnog odličja Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
Široj publici ostat će zapamćen kao autor velikog broja zabavnih pjesama koje su ušle u antologiju hrvatske zabavne glazbe poput najizvođenije domoljubne pjesme "Tvoja zemlja" (Zagreb, 1971.), "Svijet je moj" (Rio de Janeiro, 1970.), "Neka cijeli svijet" (Tokio, 1971.), "Dan koji se pamti" (Opatija, 1978.), "Želim malo nježnosti i ljubavi" (Opatija, 1970.), "Svemu dođe kraj" (Zagreb, 1967.), "Majko, nemoj plakati", "Doviđenja, sretan put" te velikog broja šansona: "Parkovi" (Zagreb, 1965.), "Ti si ruža", "C'est la vie" (Zagreb, 1983.), "Kužiš, stari moj", "Ne traži drugi put".
Njegove skladbe sudjelovale su na svim važnim festivalima poput zagrebačkog (36 skladbi), splitskog (18), opatijskog (13), krapinskog (7). Na sveukupno 76 festivalskih izdanja izvedeno je 106 njegovih skladbi. Skladbe Alfija Kabilja osvajale su prva mjesta ili zauzimale visoke plasmane na brojnim međunarodnim festivalima u Rio de Janeiru, Tokiju, Ateni, Palma de Mallorci, Seoulu, Los Angelesu i drugim gradovima, u razdoblju od 1968. do 1998. godine sudjelovao je na 30 međunarodnih festivala i osvojio 13 nagrada.
Njegov odlazak veliki je gubitak za svijet glazbe, a mnoga djela i započete skladbe ostat će, nažalost, nedovršeni. Iako onemoćao zbog bolesti, njegov neumorni duh poticao ga je do posljednjih trenutaka, veselile su ga završne korekcije velikog projekta na kojem je posljednjih nekoliko godina intenzivno radio, a to je njegova biografija "Alfi Kabiljo – Živjela glazba! Viva la musica!"
Djela Alfija Kabilja ostat će vrijedno nasljeđe svim generacijama, a glazba kojom nas je nesebično darivao otvorila je svijet u koji je i sam vjerovao: „Neka cijeli ovaj svijet zove se bajka, zelena i mirisna, cvjetna sva i nevina, livada iz sna“.
