Popularni turski glumac Kadir Dogulu otkrio koliko ljubav može promijeniti čovjeka.
Nova TV od 13. lipnja počela je s emitiranjem još jedne turske uspješnice – Pitanje časti. Serija prikazuje ljubav na slijepom kolosijeku – djevojka Neriman nađe se u škripcu kada mora birati između modernog biznismena Madžita i svoje ljubavi iz djetinjstva Šinasija s kojim živi u istoj četvrti. Kadir Dogul progovorio je o ljubavi i podjelama na Istok i Zapad.
Pogledaj i ovo
Često govorimo o razlikama između Istoka i Zapada, no postoje li takve razlike i unutar Zapada?
U knjizi se opisuju socioekonomske razlike i klasni razdor, ali danas smo došli do točke gdje su stvari pomalo drukčije. U Istanbulu i ostalim velikim turskim gradovima ljudi se mogu susresti u trgovačkim centrima bez obzira na to kojem društvenom statusu pripadaju. Turska je zemlja u kojoj se razlike između Istoka i Zapada ogledaju u ekonomskoj neravnoteži i nemogućnostima, odnosno mogućnostima pronalaska zaposlenja. Međutim, mislim da je ljubav između Madžita i Neriman u ovako velikim gradovima gotovo nemoguća. Ako mene pitate, današnja generacija razmišlja racionalnije nego prijašnje i u tom smislu vjerujem da je takva ljubav nemoguća.
Želite li reći da je Nerimanina i Madžitova ljubav nemoguća misija?
Uvijek je moguća, ali mislim da je mala vjerojatnost da se dogodi.
Zašto je vjerojatnost mala?
Ljudi previše rade, ne žele se zamarati, boje se. Bitno je pridavati stvarima vrijednost. Ja mislim da zaljubljene osobe imaju sreću. Osjećam da trebam biti sretan u vremenu u kojem živim. Osjećaji koje proživljavam, bol koja mi otvara perspektivu, način na koji ti osjećaju utječu na moj odnos s ljudima, način na koji se oni odražavaju na moj posao. To su sve prednosti i šansa.
To može biti sreća, ali i s druge strane ludost?
To možete shvatiti tek kada sve to proživite. Ljubav čovjeka može učiniti impulzivnim. Tjera vas da činite stvari koje prije ne biste činili. Čovjek se zatvara u sebe, senzibilan je, opterećuje se razmišljanjem, katkad se nađe pred zidom. To je zanimljivo psihološko stanje.
Kako je moguće ne izgubiti sebe kada se zaljubimo?
Ja sam uvijek optimističan i kada se zaljubim, širi mi se percepcija stvari, postajem osjećajniji i imam više empatije.
Jeste li manje ljuti i nervozni?
Svaka je strana ljubavi užitak. I onda kada patimo i dosegnemo dno. Ako voliš, a ne možeš biti s voljenom osobom, i to stanje može proizvesti osjećaj zadovoljstva. U ekstremnim situacijama osjećaji koje proživljavate mogu vas izluditi, možete odbijati hranu. To šteti zdravlju, ali s druge strane može potaknuti čovjeka da nešto nauči i osjeća se dobro.
Da se vratimo na problematiku Istoka i Zapada. Danas postoji tendencija pozapadnjenja. Nije li tako?
Nije moguće da se u potpunosti pozapadimo. Od predaka vučeno tendenciju ostajanja u sredini. Nalazimo se između Istoka i Zapada jer tako ocrtavaju naše granice. Čini se da smo katkada prisiljeniji naginjati Zapadu, a katkada Bliskom istoku. Bolje se snalazimo u situaciji kada predstavljamo most između toga dvoga. Ako ostanemo u situaciji da ne naginjemo nijednoj strani, a nastojimo shvatiti obje, što i umjerena vjerska struktura kojoj pripadamo dopušta, to bolje. Ja preferiram biti u sredini i na tome mostu.
Za Francusku kažu da je lijepa sredovječna žena Zapada. Književniku Pejamiju Safi Neriman je poslužila kao inspiracija za opis Turske. Možemo li reći da je Turska lijepa mlada djevojka koja je stiješnjena između kulture Zapada i Istoka?
Mislim da je to prikladan opis. Vidio sam mnoge gradove koji odgovaraju tom opisu. To mogu potvrditi kao netko tko je odrastao u Mersinu i obišao svaki pedalj Anatolije. Mislim da je to precizni prikaz, Turska je zapravo Neriman.
na instagramu
