Roberta Plemića nakon dugo vremena gledat ćemo na malim ekranima u seriji Nove TV ''U dobru i zlu'', tim povodom postavili smo mu nekoliko pitanja.
Galerija
Glumac Robert Plemić već se jako dugo nije pojavio na malim ekranima, a sada ćemo ga imati priliku gledati u novoj seriji Nove TV ''U dobru i zlu''.
''Točno, prošlo je više od petnaest godina od mog posljednjeg većeg angažmana na TV-u. Svih ovih godina bio sam isključivo fokusiran na kazalište. Ne bih rekao da sam uzbuđen, ali mi ova promjena godi. Obožavam kazalište, proces nastanka uloge sve je draži i izazove koje rad u kazalištu nosi, no čini mi se da sam se pomalo zasitio teatra. Kad to kažem na glas, svi kažu, pa to je normalno. Bilo je intenzivno, zahtjevno, kazalište je zahtjevan mediji. Ovaj angažman na Novoj TV svakako mi je dobrodošao.''
U seriji će glumiti Dragu Šimata, a evo kako se snašao u ulozi.
''Gledatelji će najbolje prosuditi kako sam se snašao u ulozi koju igram. Tako je to u našem poslu. Gledatelji su ti koji daju palac gore ili palac dolje. Što se tiče lika koji igram, Drago je zanimljiv tip, u stalnoj potrazi za pravdom, čovjek koji se nosi s neobičnim problemima ili su to uobičajeni problemi današnjice, ovisno kako tko, s obzirom na svoje životno iskustvo gleda. Kroz sve što prolazi, prolazi zajedno sa svojom ženom Sanjom (Jelena Miholjević). Njihov odnos pun je dragosti i ljubavi. Često u tom odnosu ima i komike. Drago u sebi nosi komičnu notu. Kad se i ljuti na ženu ne zna se pošteno ni naljutiti. Za sada, koliko vidim, majstor je za upadanje u razne probleme. Djeluje poput luzera, no s druge strane živi s obitelji koju krasi ljubav i uzajamno poštovanje. Tu je i njihova kćer Lorena (Lena Medar) koju beskrajno vole.''
Što misli o glumačkoj postavi? Kakva je atmosfera na snimanju?
''Naravno da je glumačka postava najbolja moguća. Čovjek bi pomislio, da su to baš ti likovi. Još nisam sa svima odradio scene, ali i to će doći. Čekam s veseljem. Atmosfera na setu je radno-opuštena. Zabavljamo se. Nadam se da će tako i ostati. Opuštena atmosfera, uz posvećenost tome što radiš, uvijek daje dobre rezultate.''
Misli li da će radnja zaintrigirati gledatelje?
''Bogami hoće. Mora. Zato se i krenulo u ovaj projekt. Odlična ekipa, odlični glumci, odličan scenariji je jednadžba koja ne može biti neuspješna.''
Iza njega je dugačka kazališna karijera, a u njoj je doživio sve i svašta.
''Svako kazalište je puno anegdota, kao i dobrih predstava. Davno, gostovali smo u jednom gradu, neću reći kojem, i netko od lokalnog stanovništva donio nam je pune kanistre vina i kisele vode u znak dobrodošlice. Došli smo puno ranije prije početka predstave i, naravno, stigli smo se napit'. Rekao bih da smo predstavu odigrali dobro i uspješno je priveli kraju. Igrali smo inspirativno. Nakon predstave nastavili smo piti. Organizatorica gostovanja, koja nas je jedno vrijeme promatrala, u jednom je trenutku rekla: ''Možda bi bilo dobro da sad neko vrijeme ne dolazite.'' I doista, prošlo je deset godina nakon što smo ponovno zaigrali u tom gradu. Nezaboravni trenuci u kazalištu su svi oni u kojima se publika stopi s predstavom, zajedno s njom diše i na kraju nagradi glumce dugotrajnim aplauzom i ovacijama.''
A evo i kako se priprema za svoje uloge.
''Ne idem k ulozi. Ulogu pozovem sebi, ugostim ju, ponudim joj hranu i dobro je najedem. Onda joj ponudim alkohol i kad ju dobro napijem, ščepam ju i moja je. Ne puštam je više'', šali se.
''A sad malo ozbiljnije. Dugo razmišljam o ulozi, tražim, ispitujem i kad osjetim da je trenutak ponudim je režiseru. Zadnjih godina, kako ne bih izluđivao redatelje počinjem nuditi glumačka rješenja u ranijim fazama proba, naravno, s režiserima s kojima radim prvi put.''
Provodi li puno vremena istražujući likove koje glumi?
''Postoje mehanizmi koje sam usvojio kroz školovanje i dugogodišnji glumački rad. Više ih ne osvještavam, naprosto to učinim. Refleksno je. Kao vožnja automobilom, ne razmišljam, jednostavno ubacim u prvu brzinu i krenem. Volim dugotrajne procese. Onda mi to vrijeme daje više prostora za istraživanje. Nekad su se predstave radile dugo. Danas najviše mjesec i pol. No, i u to malo vremena nađem svoje vrijeme.''
Koji su najveći izazovi s kojima se suočio kao glumac?
''Glumački posao je takav da se čovjek stalno susreće s izazovima. Svaki novi projekt je novi izazov. Radom i upornošću savladavaju se izazovi. Već dugo se bavim ovim poslom i izazov prihvaćam kao nešto normalno.''
Ima li on neke uzore?
''Nemam uzore, ali postoje glumci čiji rad izuzetno cijenim. Vjerojatno nešto od njih nađe se u nekim mojim ulogama.''
Jednu ulogu nikada neće zaboraviti i ona ga je posebno obilježila.
''Pričaj mi o Gorkom''. Dugo smo ju radili, dugo smo ju igrali. Vjerujem da je uvelike formirala moj pristup glumi kakav gajim i danas.''
O privatnom životu nikad nije govorio, no poznato je da ima suprugu Suzanu.
''O privatnom životu ne govorim u javnosti. Držim to unutar naša četiri zida. Sa Suzi sam u braku dvadeset dvije godine i imamo dvoje djece. Dva sina, Barda i Morisa. Da, moja je najveća podrška. Njezino mišljenje mi je najvažnije, jer smo već toliko dugo zajedno da možemo biti apsolutno iskreni. Naš četvoro smo ekipa.''
Tko je Robert privatno? U čemu najviše uživa, što najviše voli raditi?
''Ukratko, čovjek sam i ništa mi ljudsko nije strano. Često mi u danu nedostaje nekoliko sati, a s druge strane svjetski sam prvak u gubljenju vremena. Kad me netko pita što sam najluđe napravio u životu, uvijek odgovaram ništa, jer sve što sam napravio meni je u tom trenutku bilo normalno. Kad mi se glava napuni koječim, sjedam na skuter i vozam se varaždinskim ulicama i okolicom. To me opušta.''
A kako planira provesti ljeto?
''Ovu ljetnu pauzu od snimanja provodim u Beogradu jer selimo starijeg sina Barda na studij glume u Beogradu.''
