Od zagrebačkih ulica preko jazz-pozornica Azije pa sve do Carnegie Halla, Ines Tričković izgradila je impresivnu karijeru daleko od sjene slavnog prezimena, a za Showbuzz.hr otvoreno je progovorila o svom dundu Oliveru Dragojeviću, emotivnom nastupu na ''Tragu u beskraju'', životu između različitih kontinenata, iskustvu koje ju je zauvijek promijenilo, ljubavi prema tarotu te sretnom braku sa suprugom Božidarom.
Jazz-pjevačica Ines Tričković iza sebe ima više od dva desetljeća karijere koja ju je od Dubrovnika i zagrebačkih ulica odvela do Azije, New Yorka i prestižnog Carnegie Halla. Dobitnica Porina nastupala je diljem svijeta, a njezin životni i profesionalni put obilježili su hrabri odlasci, velike pozornice, ali i iskustva daleko od reflektora koja su joj, kako kaže, potpuno promijenila pogled na glazbu i uspjeh.
Ove godine ponovno je bila dio ''Traga u beskraju'', manifestacije posvećene Oliveru Dragojeviću. Za publiku je Oliver bio jedan od najvećih hrvatskih glazbenika, no za Ines prije svega njezin dundo, zbog čega su dani u Veloj Luci za nju bili ispunjeni sasvim drukčijom vrstom emocija.
Za naš portal podijelila je svoje dojmove, ali i otkrila više o sebi.
''Bilo mi je jako, jako emotivno i tužno jer ga nema, i opet se sjetiš svih sjećanja, djetinjstva, uspomena, sve se vrati na površinu i preplave te sve te emocije... Ali veličanstveno je vidjeti koliko ga ljudi vole, koliko ga ne zaboravljaju i koliko ga nove generacije prihvaćaju, slušaju, poštuju i vole iako ga više nema fizički, to tješi da će zauvijek biti tu. S profesionalne strane, velika čast i odgovornost. Meni je najvažnije da su tu moji rođaci, njihove obitelji, tetka Vesna, da smo zajedno i da oni budu zadovoljni. Sve je ostalo usput, a oni su meni centar.''
Istoga dana imala je i vlastiti recital u crkvi sv. Josipa. Iako je riječ o mnogo intimnijem okruženju od velikog večernjeg koncerta, kaže da emocije ne ovise o pozornici na kojoj se nalazi.
''Bio je puno intimniji, za obitelj, ali iskreno svaki put kada pjevam ili čujem Oliverovu pjesmu, bez obzira na okruženje meni je jednako emotivno.''
O odnosu s Oliverom govori s posebnom pažnjom. Tijekom više od 20 godina vlastite jazz-karijere nije, ističe, željela graditi svoje ime na obiteljskoj povezanosti s njim. Upravo zato mnogi dugo nisu ni znali da joj je Oliver bio ujak.
''Nikada mi nije bilo prihvatljivo iznositi intimu svoje obitelji u javnost niti graditi karijeru na njegovom imenu, iznošenjem obiteljske intime. To je i jedan od razloga zbog kojeg većina ljudi ni danas ne zna da mi je bio dundo/ujak iako sam u javnosti kroz jazz-glazbu više od 20 godina. Reći ću vam samo ovo: ljubav, toplina i nesebična podrška. Biti dijete koje odrasta uz takav duh i njega znači dobiti najljepši dar, nekoga s kim ne dijeliš samo ljubav prema pjevanju i jazzu, nego nekoga tko ti daje hrabrost da pronađeš vlastiti glas. Danas, s vremenskim odmakom, shvaćam koliko su ti tihi razgovori i zajednički trenuci formirali moju unutarnju arhitekturu i moj put i glazbe i osobnosti.''
Galerija
Pogledaji ovo
Iako je Oliver iza sebe ostavio pjesme koje zna gotovo cijela Hrvatska, njihovi zajednički glazbeni trenuci kod kuće nisu izgledali onako kako bi mnogi možda očekivali. Nisu zajedno pjevali njegove hitove. Povezivala ih je, između ostaloga, ljubav prema jazzu i bossa novi.
''Nema jedne pjesme, sve su takve. Znate, kada smo Oliver i ja bili skupa doma u Dubrovniku, Splitu ili Veloj Luci, nismo nikad pjevali njegove pjesme. Slušala se razna glazba, a zajedno smo voljeli pjevati bossa nove od Antonija Carlosa Jobima. On je jako volio jazz i znao ga je jako dobro. Te neke pjesme poput Wave (Jobim) ili Smile od Charlieja Chaplina koje često pjevam na svojim koncertima, kad ih pjevam danas, baš me jako dirnu i uvijek me vrate u te naše zajedničke trenutke.''
Oliver je imao važnu ulogu i u njezinoj profesionalnoj priči. Upravo joj je on svojedobno savjetovao da, želi li ozbiljno graditi jazz-karijeru, ode iz Hrvatske. Poslušala ga je.
''Bio je odličan savjet koji sam poslušala i koji mi je zaista pomogao razviti karijeru u jazzu.''
A kada sve velike riječi i javnu sliku Olivera Dragojevića ostavi po strani, Ines ga privatno opisuje u jednoj jednostavnoj rečenici:
''Najbolji dundo kojeg dijete može poželjeti.''
Njezin vlastiti profesionalni put mogao bi poslužiti kao scenarij za film. Pjevala je na zagrebačkim ulicama, osvojila Porina za jazz-izvedbu godine, otišla u Aziju, nastupala diljem svijeta na jazz-festivalima s velikim svjetskim jazz-zvijezdama, a potom stigla i do Carnegie Halla. Ipak, kada se osvrne iza sebe, prekretnice ne vidi samo u velikim imenima, gradovima i pozornicama. Jednako važni bili su joj trenuci u kojima je jednostavno odlučila ne odustati.
''Bilo je tu nekoliko ključnih trenutaka. Odlazak iz Dubrovnika u Zagreb. Zatim odlazak u Hong Kong. Zatim odlazak u New York. Prekretnice su ponekad ti veliki momenti kao preseljenja, ali prekretnice su i momenti kada ne odustaneš iako je teško, kada ideš dalje i trudiš se svake godine biti bolja verzija sebe.''
Pogledaji ovo
Posebno mjesto u njezinu životu zauzima Azija. Macau, Hong Kong, Šangaj i Zhuhai gradovi su u kojima je radila, a na tom je kontinentu provela i pet godina života. Ondje nije pronašla samo profesionalne prilike nego i osjećaj pripadnosti zbog kojeg Aziju danas naziva svojim drugim domom.
''Moja mjesta Azije gdje radim i gdje sam živjela 5 godina (Macau, Hong Kong, Šangaj, Zhuhai...) dali su mi širinu, uspjeh, veću mudrost, osjećaj puno ljubavi i prihvaćanja. Shvaćanje da je cijeli svijet naš kada mu se damo. Nove obzore, stavove. Ekspanziju i profesionalno i osobno. Volim je jako i osjećam je kao drugi dom.''
Velike koncertne dvorane samo su jedna strana njezine priče. Jedno od najvažnijih iskustava u životu doživjela je na mjestu na kojem slava i uspjeh prestaju biti važni. Bila je jedna od prvih članica Crvenih nosova u Hrvatskoj te je kao klaunica obilazila dječje bolnice.
''Potpuno mi je promijenilo pogled na sve. To je jedno od najvećih iskustava, najvećih blagoslova u mom životu jer me osvijestilo da je život dragocjen, da su svi ljudi djeca i da su bili nečija djeca, da su svi ranjivi, da je pjevanje u službi iscjeljenja duše. I da kada si u situaciji da pjevaš djetetu koje je na onkologiji, koje je bolesno, u tim tako groznim i teškim trenucima tvoj se glas promijeni, on nije više isti, otpadnu s njega neki naučeni slojevi i ostane samo duša kroz zvuk bez ega. Tada sam odlučila da ću samo tako pjevati, pa nebitno je li to za dvoje ili tisuće ljudi. Da se moj glas neće dodvoravati egu glazbenog svijeta, nego ću pokušati svaki put utješiti i dodirnuti dušu i od toga ne odstupam. Sreća, bavim se jazz-glazbom koja ima publiku koja to voli i prihvaća.''
Uz jazz, posljednjih je godina još jedan dio njezina života sve vidljiviji javnosti – tarot. Njime se bavi već oko 18 godina, a izdala je i dva vlastita špila. Iako se nekome jazz i tarot mogu učiniti kao dva potpuno različita svijeta, Ines u njima vidi mnogo sličnosti.
''Jazz i tarot idu nekako dobro skupa, oboje su često neshvaćeni, često osuđivani, oboje zahtijevaju godine izučavanja, učenja, zahtijevaju kreativno razmišljanje i povezivanje kompleksnih elemenata i nijedno nije mainstream. Da, u posljednjih nekoliko godina izdala sam dva špila, a bavim se tarotom oko 18 godina. Jednostavno me uvijek zanimalo ono što je ispod površine, kompleksno, nevidljivo i tehnički zahtjevno, plus što pomaže ljudima. A jazz i tarot logički se uklapaju u to.''
Pogledaji ovo
Svjesna je i predrasuda koje prate tarot, no na njih, kaže, ne reagira ljutnjom. Pritom naglašava kako tarot za nju nije sredstvo za predviđanje budućnosti, nego nešto sasvim drugo.
''Da, nailazim na te predrasude, ali razumijem potrebu ljudi da nešto odbijaju ili osuđuju kada to ne razumiju. Ne ljutim se, znam da je uvijek uzrok osuđivanja u neznanju ili u maliciji. U tarot se ne treba vjerovati, to nije alat koji predviđa budućnost, nego alat koji daje smjernice kako doći do najbolje verzije sebe. Da postanemo bolja osoba, ne samo za nas nego i za sve oko nas. Tarot je vodič i putokaz, vrlo mudar, vrlo kompleksan i vrlo filozofski kada se koristi kako je originalno namijenjena njegova svrha.''
I dok joj profesionalni život podrazumijeva pozornice, putovanja i brojne projekte, na privatnom planu Ines ne skriva da je sretno zaljubljena. Osoba uz koju je pronašla ljubav njezin je suprug Božidar.
Kada govori o tome što za nju danas znači kvalitetan partnerski odnos, u prvi plan stavlja razumijevanje, komunikaciju i podršku. No uz osmijeh priznaje da neke stvari nije tolerirala ni u mlađim danima.
''Dobar je odnos duboko razumijevanje, izvrsna komunikacija, duboka podrška. Kada te netko voli točno takvim kakav jesi. Nisam bila tolerantna za gluposti, nepoštivanja i umanjivanja ni s 20, a kamoli danas.''
Nakon više od dva desetljeća karijere, života na različitim kontinentima, velikih pozornica i osobnih iskustava koja su je mijenjala, Ines za opis same sebe ne treba mnogo riječi. Dovoljne su joj tri: ''Svoja. Hrabra. Radost.''
A kada dođe vrijeme za predah od koncerata, putovanja i užurbanog ritma, unatoč svim mjestima na kojima je živjela i nastupala, njezin ljetni izbor ostaje jednostavan i čvrsto vezan za Dubrovnik.
''Moj Lokrum ljeti uvijek.''
1/12 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/11 >>
Pogledaji ovu galeriju
