Glumac Bariş Falay koji je osvojio publiku ulogom Haruna u seriji 'Tuđi život', iskreno je progovorio o mladenačkim danima, ali i karijeri.
Bariş Falay nije samo dobar glumac, istovremeno je i dobar otac. Jednako tako je i zaljubljenik koji će reći da mu je životna prekretnica bio dan kad je ugledao svoju suprugu.
Pogledaj i ovo
Kad vam ponude novu ulogu, koji su kriteriji koji vam omogućuju se odlučite?
Naravno da je kvaliteta scenarija vrlo važna. Mi smo na fakultetu imali i predavanja iz dramaturgije i stoga smo zahvaljujući svim našim dragim profesorima iz teorije kazališta naučili i pomalo čitati tekst. Smatram da je vrlo dragocjeno kad glumac zna ispravno pročitati tekst. Nakon što zaključim da je tekst dobar i ugodan, gledam koliko ću moći učiniti s ulogom. Ako vjerujem da ću s njom moći izaći na kraj i da ta uloga budi uzbuđenje u meni, bacam se na nju.
Što su vas kazalište i gluma naučili o životu?
Smatram da je najvrednija strana kazališta ta što nam pruža živote koje nećete inače tako lako vidjeti. Zbog toga nam donosi potpuno različite poglede na život i to je najveća snaga dramskih djela. Omogućava nam da lakše percipiramo živote za koje smo mislili da ih nećemo moći shvatiti i smatram da razvija u čovjeku strašnu moć izdržljivosti. Zbog toga svi mi u obitelji volimo dramska djela.
Poznati su problemi kazališta u Turskoj. Je li u tim okolnostima gluma u serijama pomalo i nužnost?
Ja sam umjetnik u javnoj instituciji, državni službenik. Zna se koliko zarađujemo i pogrešno je da ja sad tu plačem zbog toga jer ne možete ni reći puno o ekonomskom ustroju Turske i tome koliko ljudi zarađuju. Imamo probleme s gledalištem i scenom, imamo dvoranu u koju stane 600 ljudi, a već deset godina ne vidim prazno mjesto u kazalištu. Ali poput svih ostalih, i ja želim podignuti život na kvalitetniju razinu i omogućiti svom djetetu bolju budućnost. Serije vam u tom pogledu omogućavaju bolju financijsku situaciju, no istovremeno oduzimaju toliko vremena da nemate kad potrošiti novac koji ste zaradili.
U kojim se točkama razlikuju gluma u seriji i gluma u kazalištu?
To su nesumnjivo različite discipline. U prvoj se pripremate tjednima, imate puno mogućnosti za probe i vremena da svom liku podarite širu dimenziju. U drugoj pak radite gotovo bez imalo probe. Stvaralaštvo u vašoj glumi u kazalištu izvire iz potpuno drugog mjesta od onoga u glumi u serijama. Ali na kraju krajeva, i jedno i drugo je gluma i za sve vrijedi ista stvar, a to je umjetnost da budete netko drugi. U svemu tome pričamo neku priču, mi smo ti pripovjedači i zato moramo najprije pravilno ispričati priču, a potom stvoriti užitak. Ja na to ne gledam uz osobitu podjelu, no to što se u Turskoj snima toliko serija pruža glumcu praksu jednako koliko i redatelju, glavnom snimatelju i majstoru rasvjete.
I vaša je supruga kazališna glumica, kako upućujete jedno drugo u profesionalnom smislu, daje li kritičke osvrte na vašu glumu, slušate li je?
Uvijek je slušam. Supruga je prema meni nemilosrdnija od mene samog, no smatram da Esra ima dobro oko. Vidi tekst iz različitih kutova koje ja ne vidim. Dobro čita tekst, što je srž cijele stvari. Osim toga, kod glumaca je zacijelo prisutno to da vlastitu ulogu ne možemo uvijek jako dobro vidjeti. Jedan precizan pogled izvana puno pomaže. I mi koristimo taj blagoslov.
Koji su po vama najvažniji događaji i osobe koji su vas učinili Barišem Falajom koji ste danas?
To što sam zbog nevaljala ponašanja ili mladenačke gorljivosti ponavljao drugi razred gimnazije, to što sam društven čovjek, što puno izlazim na ulicu te sam se zahvaljujući tomu upoznao s kazalištem, zatim škola koju sam odabrao i koja je odabrala mene, moji profesori te najvažnija osoba i od koje imam najviše koristi, moja supruga. Ona mi je dala hrabrost da se okušam u glumi na drugim mjestima izvan kazališta, inače bih ja mirno živio u vlastitom skromnom svijetu u Izmitu.
Kako biste opisali sebe nekomu tko vas uopće ne poznaje, odnosno što je ono što vas čini vama?
Volim mijenjati samoga sebe. Prije dvadeset godina, glavna mi je slabost bila nestrpljivost. Sad sam tako strpljiv da to ne možete ni zamisliti. Pokušavam sam sebe naučiti neke stvari koliko god mogu, no i dalje imam velikih slabosti. Još se hranim energijom bijesa; da me se krivo ne shvati, to naravno ne znači da udaram i razbijam, no postoji ona beta-energija koja nam ničemu ne koristi, a njome se povremeno hranim. Jako volim svoju obitelj, sve ostalo je samo priča.
Živite li život bez puno računice i planiranja ili se on sastoji od programa, pomno osmišljenih do najsitnijih detalja?
Isto kao što nema smisla učiti noć prije ispita na fakultetu, bar jednako toliko besmisleno čini mi se planirati. I tako vam sve što se do tog dana događa nudi neki put... E pa ja volim malo prepuštati stvari tom putu, ne volim živjeti previše stisnuto.
Svi mi u životu imamo veće ili manje prekretnice. Koja je najveća prekretnica u vašem?
11. veljače 2004., dan kad sam prvi put ugledao svoju suprugu Esru. Taj je datum ugraviran i u naše prstenje. Tog sam dana prešao na potpuno drukčiji život.
Koja je dosad najvažnija stvar koju ste u životu naučili?
Znanje je jako dragocjeno, ali ako se sastane s dobrim srcem... Ako se dobra misao izloži sa stvaralačkom i pozitivnom, znanje se i prije oživotvori i nastaje nešto stvarnije.
Postoje li u vašem životu stvari za koje kažete da sam bar ili ste sretni što ste sve proživjeli na najbolji i najljepši način?
Ne govorim često da sam bar, što je moglo biti, bilo je, a što nije, nije ni moglo biti. Možda mi to što sam oko toga pitanja miran daje šansu da poslije dobro raspolažem s tim što je moglo biti i bilo je, dakle, ne idem u krajnosti što se toga tiče.
Što je za vas prekriženo crvenim, odnosno, što nikako nećete tolerirati?
Drama nas zapravo uči tomu da ako već ne u životu, a ono makar na sceni ne smijemo imati tabue. Ne smatram da je osobito moguće glumiti dok postoje tabui, na pozornici morate biti neobazrivi kako bi uloga bila doista vaša. Iz tog razloga pomalo krećem od pogrešaka lika koji glumim i s vremenom to što nikako ne tolerirate, javlja se ondje gdje ljudi to ne mogu lako primijetiti.
