Igor Vori, bivši rukometni reprezentativac, bio je gost u emisiji Zdravlje na kvadrat.
Igor Vori bivši je rukometaš koji je ostavio veliki trag u hrvatskoj reprezentaciji, a sada je u emisiji Zdravlje na kvadrat progovorio o svojoj karijeri, ali i o privatnom životu.
Za početak je odmah otkrio ono što mnoge zanima - njegova visina i kilaža.
"203 cm, i imam negdje 112, 113 kg. Možda sad već i 115. Dok sam aktivno igrao rukomet imao sam 111 kg", rekao je Vori.
Priznao je i kako je biti rukometaš u mirovini.
"Lijepo je jer sam ostao u rukometu. Kad sam završio profesionalnu karijeru priključio sam se savezu, tako da praktički nisam otišao iz rukometa", priznaje.
Da nije rukomet bio opcija, koji sport bi? Košarka!?
"E vidiš, to je jedini sport kojim se nisam bavio. Nogomet sam trenirao sedam godina. Od ostalih sportova karate, čak i odbojku i tenis sam trenirao", ispričao je.
Koje sportove prati?
"Sve, ali nogomet je taj koji najviše gledam", kaže.
Ima 44 godine. Kako sad organizam podnosi treninge te može li sada trenirati tri sata?
"Da ja treniram!? Ma nema šanse! Što ti je? Godine čine svoje i pređeni kilometri. Oni se kod nas nažalost ne mogu vraćati. Kad sam se prestao aktivno baviti rukometom tad sam si rekao da šest mjeseci ne želim uopće sportsku opremu gledati niti se baviti bilo čim. Onda su se lagano pojavile ozljede koje su tijekom karijere nastale, zato što nisam ništa radio. Tad sam se primio posla i trenirao svaki dan redovito. Međutim, u zadnje vrijeme jako slabo, što nije dobro", priznaje.
Koliko su ozljede ostavile traga na njegovo tijelo?
"Nažalost puno! Recimo kuk, leđa, donji dio leđa, vratna kralježnica...", kaže Vori.
Je li uspio bar sve to naplatiti?
"Pa gledaj, zadovoljan sam. To je najbitnije! Ali na kraju krajeva tko ti zdravlje može vratiti? Nitko!", govori Igor.
Uz ovo što je naveo, kakvo mu je zdravlje općenito?
"Bogu hvala dobro, ali to što me leđa love svaki drugi dan, to ti u prijevodu znači svaki dan, ostalo je sve okej. Malo bih se trebao posvetiti sebi i onda bit će sve okej", priznaje.
Što ga veseli, a što rastužuje?
"Vesele me moja djeca, definitivno. Rastužuje me nepravda. To ne volim nikako. Nadam se da nisam prema nikome bio nepravedan namjerno", kaže.
Ako se usporedi s nekom životinjom, koja bi bio?
"Uh! Znaš ono kažu lav. Zašto lav? Jer je jak k'o konj. Gledaj, jako sam tvrdoglav, uporan, a lukav nisam. Znači lisica ne bih mogao biti. Možda vuk. I znaš što još? Stalno tražim neke nove izazove", priznao je.
Pazi li na prehranu kao i ranije dok se aktivno bavio sportom?
"Sad ću ti nešto reći. Ja kad sam igrao nisam pazio što jedem. Sve sam jeo. Jeo sam i zdravo, ali sve u granicama. Pazio sam da mi, recimo, i ručak i večera ne budu ćevapi, ali sve sam jeo. Nisam vagao, nisam mjerio. Kad je karijera stala ne jedem toliko puno, niti imam potrebu. Mogu sad pojesti sve, a mogu izdržati da cijeli dan ne jedem ništa", govori.
Jesi li upoznao nekad muškarca za koga je rekao - vidi ovaj,visti ja!?
"U biti s Giričekom me uspoređuju. To mi se dogodilo puno puta i da su mi rekli - di si Gira?!?, otkrio je.
Svoju emotivnu stranu ne skriva.
"Jesam, i mislim da je to jako dobro. Ako nema emocije što smo onda napravili? Ništa! Mora ih biti, ali isto tako moraš i kontrolirati malo emocije. Ne mogu te voditi kroz život. Ja barem tako mislim. I kad čujem ono da muškarac nikad nije zaplakao, ono da pravi muškarci ne plaču, ma to je... Pravi muškarci plaču! To znači da imaš nešto u sebi", rekao je.
Otkrio je i da zna često pustiti suzu.
"Je! Puno puta! Zaplakao sam. Evo recimo kada sam osvajao neke svoje trofeje. Kad ti emocije prorade i završi ta cijela priča, normalno da zaplačeš. Od sreće, naravno", kaže.
Sportaši su uvijek atraktivni i tražena "roba". Kako je izlazio na kraj sa ženama?
"Nisam imao baš tih problema, nisam došao u te situacije. Na kraju i pitbull stoji pokraj mene", našalio se.