Posljednje sate života proveo je u uvjerenju da se uspio spasiti, a onda je uslijedila tragična vijest nakon silnih očajnih pokušaja
Steve McQueen preminuo je 1980. godine od posljedica srčanog udara koji je doživio nakon operacije tumora.
Holivudski glumac Steve McQuenn bio je jedna od najvećih zvijezda Hollywooda, no njegova je životna priča tužno završena 1980. godine nakon što je preminuo od posljedica srčanog udara i operacije uklanjanja brojnih kancerogenih tumora u abdomenu i vratu.
Steve je za života u javnosti prikazivan najčešće kao tihi čovjek u modernom dobu, no kod kuće se pretvarao u nekog drugog i iza njegova četiri zida prevladavale su ovisnosti o drogama i zlostavljanja žena, a na kraju i teška bolest.
Dvije godine prije nego što je preminuo Steve je obolio od kroničnog kašlja koji nije uspio izliječiti, čak ni kada je prestao pušiti, da bi mu konačno bio dijagnosticiran pleuralni mezoteliom. Agresivni oblik raka pluća bio je uzrokovan izloženosti azbestu, za koji je McQueen vjerovao da ga je udisao u marincima dok je skidao izolaciju s cijevi ratnog broda, a ubrzo mu se proširio na želudac, jetru i vrat.
Steve je mjesecima tražio alternativne terapije u Meksiku prije nego što se obratio tamošnjem specijalistu za bubrege koji se proslavio liječeći osakaćene toreadore. Liječnik je bio voljan izvršiti operaciju uklanjanja tumora, čemu su se inače svi američki liječnici protivili govoreći mu da će ga vjerojatno ubiti što se na kraju pokazalo i istinitim.
Steve McQueen, punog imena Terrence Stephen McQueen, rođen je 24. ožujka 1930. u Beech Groveu u Indiani. Njegov nezainteresirani otac William napustio ga je nakon nekoliko mjeseci, a kada je imao tri godine, njegova majka Julia Ann dala ga je na skrb svojim roditeljima u Missouriju, gdje je živio sve dok se ona nije ponovno udala 1942. godine. S majkom i očuhom koji ga je tukao kao 12-godišnji dječak preselio se u Los Angeles, gdje se počeo baviti sitnim zločinima zbog kojih je završio u popravnoj školi koju je pohađao do 16. godine. S majkom se ponovno susreo 1946. godine u New Yorku, gdje ga je smjestila u odvojen stančić od svoga, a potom ga je ubrzo napustio.
Odlučan da pronađe svoju svrhu, Steve se pridružio trgovačkoj mornarici, samo da bi napustio posao koji je radio na doku u Dominikanskoj Republici. Godinama je mijenjao poslove pa je radio i kao radnik na naftnoj platformi i u bordelu, prije nego što se okušao u marincima 1947. godine u kojima je služio tri godine i časno je otpušten 1950. godine.
Nakon toga se zaposlio kao barmen u New Yorku, gdje je upoznao jednu glumicu i odlučio krenuti njezinim putem. Glumica čije ime nije otkriveno pomogla mu je platiti kultnu Akademiju dramske umjetnosti u New Yorku Neighborhood Playhouse, gdje je studirao kod legendi poput Leeja Strasberga i Ute Hagen i do 1960. već je bio na brodvejskim pozornicama te u filmovima s Paulom Newmanom i Frankom Sinatrom.
Ubrzo je postao poznat glumac čije su dojmljive uloge u "Bullittu" i "Le Mansu" odražavale i njegov životni stil, ljubav prema brzim automobilima i divljim zabavama. Kod kuće ga je, međutim, zabavljalo nešto potpuno drukčije i strašnije. Njegove dvije bivše žene Neile Adams i Ali MacGraw kasnije su otkrile da ih je okrutno pretukao, a to ga nije spriječilo da se oženi i treći put Barbarom Minty, koju je poznavao tek deset mjeseci.
Kada je nju upoznao već mu je bio dijagnosticiran rak, protiv njega se odlučio boriti u tajnosti i sačuvati tu vijest samo za sebe. Ali u ožujku 1980. godine National Enquirer objavio je članak pod naslovom "Herojska bitka Stevea McQueena protiv terminalnog raka" i vijest se proširila svijet brzinom munje.
Steve se posljednji put pojavio u javnosti 28. ožujka u Oxnardu u Kaliforniji. Povećeg trbuha i zapuštene brade, prisustvovao je ranoj projekciji svog vesterna "Tom Horn", gdje je retorički upitao novinare jesu li snimili dovoljno fotografija.
Film je bio prikazan 28. srpnja uz loše kritike, a Variety ga je nazvao žalosnim krajem. Steve više nije imao vremena ni energije baviti se time i dotad je već napustio Sjedinjene Države te otišao u Rosarito Beach u Meksiko. Kemoterapija i radioterapija nisu uspjele smanjiti njegov rak, zbog čega je očajnički tražio alternativna rješenja, a prije nego što se otputio u Meksiko, svoje je povjerenje dao čovjeku po imenu William D. Kelley. On ne samo da je tvrdio da je izliječio vlastiti rak gušterače već je i osmislio režim toliko neutemeljen da ga je Američko društvo za borbu protiv raka moralo službeno odbaciti. Kelley čak nije bio ni specijalist za rak, već osramoćeni ortodont, čiji je pristup liječenju McQueena uključivao klistiranje kavom i ubrizgavanje injekcija životinjskih stanica.
Pod nadzorom liječnika Steve je u Meksiku dnevno uzimao 50 vitamina i bio je podvrgnut bezbrojnim masažama, molitvama i psihoterapijskim seansama i premda je zahvaljivao meksičkim alternativnim rješenjima što su mu pomogli spasiti život u listopadu 1980. godine, njegovo se stanje samo pogoršalo. Dva dana prije smrti glumac se prijavio u Clinicu de Santa Rosa u Juarezu jer je čuo za tamošnjeg specijalista za bubrege po imenu Cesar Santos Vargas. I tamo se prijavio pod lažnim Samuel Sheppard te čekao operaciju.
Vargas mu je tada otkrio veliki tumor na desnom plućnom krilu koji je bio zloćudan i proširio se na lijevo plućno krilo, vrat i crijeva te je kasnije rekao da je njegov pacijent imao toliko jake bolove da je jedva mogao hodati čak i sa štapom kada je stigao u kliniku. Glumčev tumor od pet kilograma toliko mu je napuhao želudac da je Vargas rekao da je izgledao kao da ima trbuh kao žena pred kraj trudnoće i pritom je odmah kritizirao one koji ga nisu htjeli ranije operirati.
On nije htio gubio vrijeme i izveo je trosatnu operaciju i uklonio je što je više mogao tumora na McQueenovu vratu i jetri. Na jedan dan izgledalo je da je Steve dobio još nekoliko godina života i da je pobijedio bolest. Preživio je operaciju i rekao da su mu bolovi smanjili.
"Uspio sam", rekao je na španjolskom jeziku liječniku za kojeg je mislio da mu je spasio život.
Ali te noći, nakon posjeta supruge Barbare i djece, Steve je umro u dobi od 50 godina od posljedica srčanog zastoja.
Vargas je kasnije rekao novinarima da je pokazao ogromnu želju za životom tijekom nekoliko dana koliko ga je poznavao. Također je rekao da je mogao hodati i žvakati komadiće leda nakon operacije, ali da je tumor bio toliko velik da bi ga na kraju ubio.
1/24 >>
Pogledaj i ovo
1/30 >>
Pogledaj i ovo