Oni su Rolling Stonesi naših prostora: ''Povezanost s publikom je temeljno obilježje benda''
Budući da su u kvartu iz kojeg dolaze, kako sami kažu, mogli birati između tribine, travnjaka i gitare, oni su, kao veliki ljubitelji nogometa, logično, Izabrali ovo posljednje. Ostali su rekreativni nogometaši i strastveni navijači, ali su zato postali Prljavo kazalište. Je li prije bilo lakše ili teže uspjeti na estradi te koga sluša bend čije pjesme zna cijela Hrvatska, ispitala je Sanja Jurković.
''U ovom gradu nemaš što drugo raditi, mi u Dubravi ili smo uzimali gitaru u ruke ili smo išli na audicije tamo u Dinamo'', priča Mladen Bodalec.
Unatoč strasti prema nogometu, oni su u ruke uzeli gitare. A ostalo je postala povijest.
''U momentu postaneš svjestan da su pjesme nadišle vrijeme u kojem su nastale i da možda nešto vrijede kad su prešle s generacije na generaciju, novi klinci su u prvim redovima, ali "Heroj ulice", 2Kiše jesenje", "Marina" i "Ruža Hrvatska" su prešle s generacije na generaciju, i normalno da to čovjeka veseli'', dodaje Bodalec.
Došlo je vrijeme za neke nove klince. Djecu nekadašnje djece koja su u ono vrijeme dolazila na njihove koncerte.
''Baš ta povezanost s publikom i ta sreća da su te pjesme prilično lako nalazile put do srca ljudi, i ta povezanost naša s publikom, to je sigurno jedno temeljno obilježje dugovječnosti benda. Jer sve dok je tako, imamo razloga se penjati na pozornicu i zabavljati i sebe i svoju publiku'', kaže.
Iako im laska što ih na našim prostorima smatraju pandanom Stonesima, Prljavci su ipak nešto manje pratili svjetske trendove, a nešto više postavljali svoje.
''U ono vrijeme kad su prvi put gostovali grupa Queen u Zagrebu ili Rolling Stonesi kad su bili u Domu sportova, Eric Clapton, kad je svijet dolazio ovdje, bili smo ponosni. Tada je bilo teško doći do par tih dinara ili par kakvih novaca da se skupi za ulaznicu za to, ali sigurno i Dire Straitsi kad su bili u Kranjčevićevoj, ovo ono, izazivalo je veliku pozornost nas koji smo to sve voljeli. I uvijek me veselilo kad su strane zvijezde dolazile, kad je recimo Bon Jovi došao na Maksimir, U2 na Maksimir, misliš da su te velike face došle na naš prag i ponosni smo bili na to da smo dio te svjetske priče.
I pravi veterani kad su u pitanju humanitarni koncerti.
''Znate kako, svatko ima svoju savjest, znate. Gledaš svijet koji te okružuje, gledaš ljude u potrebi, gledaš šta se sve ljudima događa, gledaš šta su sve ljudi željni i onda kako tko može spavati sa svim tim što nas okružuje. Svoj svjetonazor mijenjaš i prilagođuješ se svijetu koji te okružuje'', govori Bodalec.
Zadnjih već gotovo pola stoljeća iz prvih redova svjedoče tomu kako se glazbena scena mijenjala kroz vrijeme.
''Ja sad ne mogu usporediti je lidanas lakše uspjeti, je li prije bilo teže… Teško je to, vidim da se svakodnevno javljaju nove face i nova lica, imate i televizijske showove koji iznjedre, tako je, drugačije je.
Sve je drugačije, gledajte samo medije na kojima se sluša glazba i kako ljudi dolaze do pjesama, nekad si imao ploču, nosio si je pod rukom, šetao si po gradu i vidio si odmah tko je srodna duša, s kim si u društvu si vidio po ploči i danas je to sasvim drugačije'', kaže.
Hvata li ga nekad nostalgija za onim minulim vremenima?
''A čujte, svakog čovjeka koji dođe u ovakve neke zrelije godine, teško se zguriti na prijestolju od uspomena, sigurno da svatko od nas zagledava u prošlost, ali kako se u prošlosti ništa ne da promijeniti, tako nema puno koristi od toga, to je nostalgija i sjećanja nekakva'', zaključio je.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.