Legendarnog Ibricu ni vidljive ozljede i ogrebotine nisu spriječile da zapjeva: ''Nabio sam nos, ali nisam izgubio ponos!''
Ibricu Jusića pad i ozljede nisu spriječili da nastupi na Splitskom festivalu, a ondje smo s njim razgovarali o njegovoj bogatoj karijeri, koja traje već punih 60 godina.
Naš legendarni glazbenik Ibrica Jusić predstavio se na 64. Splitskom festivalu s pjesmom "Orlando".
Iako je prije samo nekoliko dana u Splitu pao i ozlijedio se, otkazivanje nastupa nije dolazilo u obzir. Svemu je kumovala jedna mačka, koja je naglo izletjela ispred Ibrice dok je izlazio iz auta, a spotaknuo se jer ju je htio spasiti da ne odleti pod drugi auto, što je i uspio.
"Mačka je živa, zdrava, spasili smo je. Ja sam nabio nos, ali nisam izgubio ponos", rekao nam je dobro raspoloženi Jusić nakon nastupa.
Otkrio nam je i da su, iako ga uvijek prati pas, mačke oduvijek bile u njegovu životu.
"Ja sam ustvari odrastao uz mačke, psi su došli poslije, tako da mačke obožavam. Moj Kiki ima 14 godina i njega sam pokupio na metar snijega u Zagrebu. Bio je mali mačić, netko ga je bacio u rupu u snijegu i, evo, već 14, 15 godina putujemo zajedno. Mi smo trio fantastikus - mačak Kiki, pas Simba i ja" ispričao nam je Ivica, kojem se pas i ovaj put pridružio na pozornici na Prokurativama, dok je mačak ostao u hotelu.
"Bilo bi previše i da je mačak s nama", objasnio je.
Ibrica ove godine slavi 60 godina karijere, a tim se povodom prisjetio svojih početaka te je najavio i koncert u rodnom gradu.
"Godine idu, ali dobro još hodamo. Ako mi je dragi Bog dao malo talenta, onda mi je dao zadaću da taj talent dijelim s ljudima koji me žele slušati i gledati, pa i platiti, jer od toga živim. Sretan sam jer pripadam jednoj generaciji, možda posljednjim Mohikancima koji su živjeli za glazbu, a kao posljedica je došlo da mogu živjeti od glazbe. Mene su u početku zvali samostalni dubrovački trubadur i, evo, ove godine slavim 60 godina svojih skalina, na koje sam sjeo '65. godine, imam 5. kolovoza koncert u Kneževu dvoru u Dubrovniku u organizaciji Dubrovačkih igara. Tako da mislim da ću ove godine dobro podebljati penziju", kazao je kroz smijeh.
Ibrica je na Splitski festival došao bez posebnih očekivanja, barem što se tiče pobjede i nagrada.
"Meni je samo veselje vidjeti kako publika reagira, da je pjesma dobro prošla. Dolaze čestitke samo tako i to je meni nagrada", ističe.
Sa Splitskog festivala posebno pamti pjesme koje su tijekom godina otpjevali Oliver Dragojević, Vice Vukov, Kićo Slabinac, a prisjetio se i trenutka kad je prvi put ondje vidio i čuo Zlatana Stipišića Gibonnija.
"Meni je bilo na Splitskom veliko osvježenje '90. godine kad se pojavio Gibonni, jedan mladi kantautor kao što je Arsen i koji ga je mogao naslijediti. Jako mi je drago da je uspio i da radi kako radi", rekao je.
Upitali smo ga i da prokomentira današnje mlade izvođače.
"Danas se svim mladima žuri, a ja se sjećam svojih početaka, kad me je moj Pero Gotovac nagovorio da iz Dubrovnika dođem u Zagreb, da ne odem raditi u Njemačku kao tapetar u Volkswagenu. Da sam otišao, možda biste danas sjedili na mojim sicevima. On je bio moj prvi pravi mentor, štitio me, pomagao mi, gurao me. Ja sam bio pretih, a on mi je rekao: 'Ibrice, zapamti, u životu ne moraš biti preglasan da bi te se čulo, a tebe će se čuti i tebe će se slušati.' I, eto, tako je već 60 godina", prisjetio se Ibrica, a mladim nadama domaće glazbene scene na kraju poručio je: "Nek' se bore."
1/36 >>
Pogledaj i ovo
1/10 >>
Pogledaj i ovo