Potresna i iskrena ispovijest našeg poznatog blogera o najtežim životnim trenucima nakon gubitka sina: ''Otišao sam najdalje moguće što sam mogao u tom trenutku...''
Domagoj Jakopović Ribafish otvorio je dušu i otvoreno priznao da je mislio na najgore u najtežim trenucima svog života nakon smrti sina, emotivni intervju natjerat će vam suze na oči.
"Kako ćemo ti i ja ovo bez suza", upitala je poznata voditeljica Tatjana Jurić na početku podcasta Skip or Beep bravo! radija gosta Domagoja Jakopovića Ribafisha.
Kolumnist i jedan od najpoznatijih domaćih blogera ogolio je dušu u emotivnom razgovoru s Tatjanom koji je završio prekidom intervjua i zagrljajem.
"Bio sam na putu da si oduzmem život. Otišao sam najdalje moguće što sam mogao u tom trenutku i rekao idem sada vidjeti ako je dosta, dosta je bilo, ali nisam uspio'', govorio je.
Upravo ideja i realizacija humanitarnog projekta "RokOtok" posvećenog preminulom sinu bila je slamka spasa novinaru koji je danas inspiracija mnogima i primjer kako nikada ne treba odustati, pa ni kada je najteže.
Radio je Ribafish kao profesor geografije na zamjenama, bio je kolumnist u poznatim časopisima... Ali život piše priče i on je svoju posvetio očuvanju uspomene na prerano preminuloga sina Roka humanitarnim akcijama. Na spomen Rokova imena miješaju se emocije.
"Jedan trenutak si tužan, jedan sretan, jedan si ponosan... Teško je!"
Tatjana Jurić dodala je kako ima veliko poštovanje prema njegovoj životnoj priči i tragediji: "U životu imam jednu devizu – 'ne' je čitava rečenica, ne bih htjela prekardašiti ni s jednim pitanjem."
"Jako puno ljudi ima vrlo sličan problem, svijet ide u nekom krivom smjeru i odlučio sam govoriti o takvim stvarima. Mogao sam se povući i reći – 'ne', ali mislim da svojim groznim primjerom nekome možda mogu pomoći da se takve stvari više ne događaju. Ne postoji ni savršeni roditelj ni savršeno dijete, toga trebamo biti svjesni", smatra poznati bloger.
"Svi smo građeni od pokušaja i pogrešaka. Toliko sam glupih stvari napravio u odgoju da nekad najradije ne bih nikada više izašao na svjetlo dana. Bitno je kada sagledaš sve to... Da si dao sve od sebe, da si pružio najveću moguću ljubav i da si poginuo za to da stvoriš kvalitetnu osobu i tu si ne mogu puno prigovoriti. Lako je biti pametan poslije bitke, ali trebao sam biti stroži! Tu je bilo puno grešaka i kada bi Rok rekao 'ajmo se igrati, ajmo neku igricu zajedno', onda se igraš s njim, a znaš da nije dobro predugo se igrati nego da je bolje ići van", otvorio je dušu Ribafish i priznao da je umalo odustao od životne borbe.
"Bio sam na putu da si oduzmem život. Otišao sam najdalje moguće što sam mogao u tom trenutku i rekao ''idem sada vidjeti ako je dosta, dosta je bilo', ali nisam uspio. Bacio sam se u more i rekao 'nosi me u ocean' i promijenila se plima i oseka i vratila me natrag!"
Pomogli su mu dobri ljudi, ali potražio je i psihološku pomoć više puta. Svoju tugu usmjerio je na humanitarni projekt RokOtok. Sa sinom je planirao upoznati i obići sve hrvatske otoke, ali nažalost nije stigao. Krenuo je na drugačiji put, plivajući od otoka do otoka i družeći se s mještanima kako bi upozorio i roditelje i djecu diljem Hrvatske koliko je važno što više boraviti u prirodi, a manje s tehnologijom. Pokretačku snagu pronašao je u svome Mališi.
"Tu je. Pogotovo kada je teško, kada ti se ne da više. Nisam ja njemu obećao da ćemo mi plivati od otoka do otoka. Imali smo tu super igru da želimo posjetiti svaku županiju Hrvatske, svaki otok, svaku državu. Nekad mu se nije dalo, nekada je bio jako veseo. Imali smo tu kartu gdje je on to obilježavao. To s plivanjem je bilo, mogao sam trajektima ići okolo, ali imali smo tu svoju potragu za najljepšom plažom i ovo mi se učinilo kao...nisam imao što za izgubiti."
Plažu nisu pronašli, ali možda još stignu jer projekt možda dobije i svoj nastavak.
"Rok poluotok, ideja koja je pala na pamet, da se ide oko Istre... Nije onaj početni poriv, nikada drugi nastavak filma nije dobar kao original." Spašava uspomene, ali i sebe, priznaje.
''Spašavanje vojnika Ribe. Ta naša ljeta, to je bilo najljepše, otišli bismo na dva, tri tjedna nekamo i, kako sam rekao, tražili najljepšu plažu... Nadam se da je ponosan, da je negdje gore, da jede svoje hrenovke i pije sokove i uživa u svom mozgiću. Užasno pametan lik... i da mu je dobro, da mu je lijepo", završio je emotivno Domagoj.
Cijeli razgovor možete pogledati OVDJE.
1/33 >>
Pogledaj i ovo
1/30 >>
Pogledaj i ovo