I dok Vatreni kuju plan kako pobijediti Portugal i nastaviti natjecanje, mi vas vodimo na teren na kojem smo prava svjetska velesila, okićena zlatnim medaljama. Oni su rukometaši na pijesku, a priču o ovom atraktivnom sportu donosi vam naš Dino Stošić.
Ono što je Brazil u nogometu ili Amerika u košarci, to je Hrvatska u rukometu na pijesku. Već gotovo četvrt stoljeća pješčani tereni diljem svijeta drhte pred našim reprezentativcima. Iza sebe imaju sedam svjetskih medalja, od čega čak četiri zlatne. Iako ime dijeli sa svojim dvoranskim rođakom, ovaj sport ima i neka svoja pravila.
"Zahtjevniji je po tome što se igra po velikim vrućinama. To je prvo. Pijesak zahtijeva, kažu, oko 40 posto više energije za trčanje po njemu i skakanje. Intenzitet je trenutno, za reprezentaciju, stvarno ogroman. Sport se u zadnjih deset godina promijenio i ubrzao. Tako da mi je sat i pol treninga na pijesku kao dva i pol sata u dvorani'', kaže igrač Valentino Valentaković.
Da se za budućnost ovog sporta ne trebamo brinuti, dokaz je 17-godišnji Karlo. Iako tinejdžer, na terenu ravnopravno parira profesionalcima, a najveći vjetar u leđa daju mu stariji suigrači.
"Stvarno je jako lijep osjećaj. Jako su me dobro prihvatili, stvarno ne mogu ništa loše reći. Prije svake utakmice i nakon svake utakmice bili su mi najveća podrška. Bez nekog stresa i pritiska ulazio sam u svaku utakmicu, ponajviše zahvaljujući njima'', dodaje Karlo Grković.
Mladi sportaš istodobno uspješno balansira sportske uspjehe i školske obveze.
"Nije baš jednostavno, ali u školi stvarno imaju razumijevanja za to. Ako trebam otići sa zadnja dva sata, primjerice, uvijek me puste. Ako trebam drugi termin za ispit, i to mi omoguće."
Rukomet na pijesku traži i sasvim drukčiji profil sportaša od onih na parketu.
"S obzirom na to da se pravila malo razlikuju od dvoranskog rukometa, nije toliko bitna sama snaga. Više su važni agilnost, atletizam i imaginacija samog igrača. Odluke se donose vrlo brzo, pa bih rekao da su to tri najvažnije stvari. Naravno, vrlo je bitna i koordinacija. To su neke karakteristike rukometaša na pijesku'', govori izbornik Mladen Paradžik.
Iako su njihovi uspjesi rijetko u fokusu javnosti, potpore im ne nedostaje. Njihovim najbližima neke stvari na terenu još su uvijek prava magija.
"Njima je to isto novi sport. Gledaju, ispituju me o njemu, nije im jasno kako se, primjerice, vodi lopta, zašto skačemo cepeline ili radimo piruete, pa im to malo objasnim. Baš mi je bilo drago kad je na Jarunu bilo Svjetsko prvenstvo. Došlo mi je dosta prijatelja da me podrže i bodre'', kaže Karlo.
Ljubav prema ovom sportu kod većine je počela sasvim slučajno – na školskim igralištima i ljetnim kampovima.
Pogledaji ovo
"To je bilo prije nekih 18 ili 19 godina. Kad bi završila škola, iz dvorane bismo išli na Odmorko i dolazili ovdje igrati turnire. Malo po malo, tadašnji igrač, a današnji izbornik Mladen, zamijetio me i tako je krenula cijela priča. Nekoliko godina poslije pozvali su me u juniorsku reprezentaciju i od tada je sve krenulo ozbiljno'', rekao je Valentino.
Na posljednjem Svjetskom prvenstvu naši dečki osvojili su visoko četvrto mjesto. A što očekuju od naših Vatrenih?
"Očekujem da dođu barem do polufinala. Vjerujem da mogu i da će u tome uspjeti'', nada se Karlo.
Dok Vatreni na travnjacima traže svoj put do prve zlatne medalje, ovi pješčani kraljevi već desetljećima pišu povijest. Krajem godine odlaze u Brazil na novo natjecanje, gdje će još jednom pokazati da za njih pijesak nije samo teren, nego mjesto na kojem snovi postaju zlatni.
Pogledaji ovo
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
1/21 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/29 >>
Pogledaji ovu galeriju
