Marino Bloudek trči brže nego ikada. Od početka godine ne prestaje obarati osobne, ali i hrvatske rekorde u utrkama na 800 i 1500 metara. No ne ide mu dobro samo na sportskom planu – naime, uskoro bi mogao stati pred oltar. Kako teku pripreme te zašto mu je Hanžekovićev memorijal poseban, u idućim minutama donosi naša Dijana Kardum.
Marino Bloudek, hrvatski rekorder na 800 metara, iza sebe ima sezonu iz snova, a rezultati koje postiže potvrđuju da pripada samom svjetskom vrhu. Vrhunac je stigao na Svjetskom prvenstvu, gdje je ostvario najbolji rezultat karijere i potvrdio da može konkurirati najboljima.
3 vijesti o kojima se priča
Galerija
''Već smo po tome znali i naslutili da bi mogla biti jako zanimljiva sezona. Odmah nakon toga, dva dana kasnije, trčao sam svoj osobni rekord i zapravo državni rekord na 800 metara, i to za skoro cijelu sekundu, što je ogroman pomak. Nismo očekivali baš u prvoj utrci na 800 metara da će tako biti, ali s vremenom smo još počeli malo podizati formu i došli smo jednostavno spremni na Svjetsko prvenstvo. Tamo sam se, evo, stvarno pokazao u najboljem svjetlu.''
A onda je krajem svibnja srušio osobni rekord na 1500 metara. Nova prilika za dokazivanje slijedi već na Hanžekovićevu memorijalu, natjecanju koje za Marina ima posebno značenje.
''Rekord mitinga je 1:44.08, što je malo sporije od mog osobnog rekorda, ali super je što je ove godine u šestom mjesecu. Prošle godine bio je u petom mjesecu, tek sam započinjao sezonu i bila je zanimljiva utrka. Nismo možda mogli smisliti neku bržu utrku, ali ove godine ćemo svi već skupiti neke utrke u nogama i mislim da ćemo prirediti jedan zanimljiv show.''
Nije to samo najvažniji atletski miting u Hrvatskoj. Upravo ondje započela je njegova ljubavna priča sa zaručnicom Natalijom Švendom, također uspješnom atletičarkom.
''Meni je Hanžekovićev memorijal stvarno pri srcu, pogotovo meni i mojoj zaručnici jer smo se tamo zapravo i zaručili, a tamo smo i prohodali. Tada smo službeno postali momak i djevojka, a danas smo zaručeni. Tako da ne samo što je to jedno veliko natjecanje i stvarno lijepa promocija hrvatskih atletičara, nego mi je i u privatnom smislu priraslo srcu.''
Iako danas osvaja medalje na atletskim stazama, njegova prva sportska ljubav bio je nogomet.
''Počeci u sportu, gdje sam zapravo i zavolio sport, bili su preko mog oca i njegove strane obitelji, gdje smo svi bili neki sportaši, pogotovo nogometaši. Sandro Bloudek trenutačno je pomoćni trener u Dinamu. Stvarno su imali uspješnu sezonu, sezonu za pamćenje. Moj otac isto je bio u nogometu. Jednostavno sam preko njega od malih nogu počeo igrati nogomet. Nisam bio neki talent, ali sam bio veliki radnik. Od samih početaka dodatno sam trenirao s tatom. Bio sam u klubu na treninzima, u školi, na tjelesnom. Stvarno sam puno trenirao i možda mi je od tih malih nogu ostala ta neka motivacija za treninzima.''
Nakon loma noge tražio je način da što prije vrati kondiciju. Atletika je trebala biti samo privremeno rješenje.
''Počeo sam s nogometom, ali nakon loma noge htio sam se što prije vratiti pa sam se prebacio na atletiku kako bih vratio kondiciju. Međutim, vidio sam da sam i tu jako dobar. Otišao sam na prvo natjecanje za reprezentaciju i osvojio medalju. San mi je bio nastupati u reprezentativnom dresu, jednom čuti himnu i osvojiti medalju za našu zemlju. Onda sam otišao na drugo natjecanje, opet osvojio zlato, pa još jedno natjecanje u tim mlađim danima, kad sam nastupao u mlađim juniorskim i juniorskim kategorijama. Tako da sam jednostavno ostao u ovom sportu.''
Njegov talent nije prolazio nezapaženo ni na nogometnim terenima. Kao mladi igrač Dinama privukao je pozornost i izvan Hrvatske, a interes za njega pokazivao je i londonski Arsenal. Ipak, ozljeda i slučajan ulazak u atletiku odredili su drukčiji životni put.
''Volio bih da se mogu vratiti i probati taj smjer života, ali opet razmišljam kako mi je sad lijepo u životu. Stvarno imam prelijepu zaručnicu, možda se ništa od ovoga ne bi ni dogodilo. Stvarno sam presretan svojom odlukom što sam ostao u ovom sportu.''
Uz sportske izazove, Marina čekaju i oni privatni. Vjenčanje sa zaručnicom zasad je na čekanju jer oboje imaju velike sportske ciljeve i prenatrpan kalendar.
''Iskreno, već smo mislili to odraditi, ali stvarno smo zauzeti. Profesionalno se bavimo sportom, a i ona ima svoje ciljeve. Državna je rekorderka, a i ja imam svoje velike ciljeve. Jednostavno, kad odem na pripreme po mjesec dana, ne mogu joj pomoći oko organizacije i pripreme svega. Voljeli bismo to što prije, ali vidjet ćemo jer nam je zapravo samo deveti mjesec slobodan. Ako odredimo datum, sve moramo pripremiti do tada. A prije toga imamo glavno natjecanje u osmom mjesecu, koje nam je jako važno, tako da jednostavno nemamo vremena za organizaciju.''
A kada je riječ o organizaciji vjenčanja, ništa mu ne bi bilo teško.
''Volim joj pomoći. Stvarno smo jedno drugome ogromna podrška. Što god treba, pomogao bih joj. Ako treba, neka ona odluči sve, ja se stvarno ne bih miješao, ali tu sam da pomognem koliko god mogu.''
''Želim da njoj sve bude savršeno. Stvarno je predivna i posebna osoba pa tako zamišljam i naše vjenčanje – da bude kao nešto iz bajke. Volio bih joj to priuštiti.''
Sport koji je nekad odabrao gotovo slučajno danas mu je donio rekordne rezultate, životnu partnericu i mjesto među najboljim hrvatskim atletičarima. A ako je suditi prema onome što pokazuje na stazi, njegova najbrža utrka možda tek slijedi.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
1/22 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/30 >>
Pogledaji ovu galeriju








