Idol neshvaćenih studenata koji se osjećaju "posebnima" ovaj je put podbacio. Nije zlato sve što Tim Burton dotakne
Piše Davor Ivanov,
11.04.2019 @ 13:34
Preporuke
Dumbo (Foto: PR)Foto: PR
Podijeli
Hollywood bi se napokon trebao pomiriti da se sve što Tim Burton dotakne neće nužno pretvoriti u zlato. Tome najbolje svjedoči igrana verzija animiranog klasika "Dumbo".
Omiljeni redatelj neshvaćenih darkera i studenata koji se osjećaju „drukčijima od ostalih“, nakon adaptacije „Alise u zemlji čudesa“, još je jednom udružio snage s Disneyjem te na velika platna donio live-action verziju Dumba.
Gotovo 80 godina star animirani film tako je dobio svoju igranu verziju, baš kao što su prije njega to bio slučaj i s ostalim klasicima poput „Pepeljuge“, „Ljepotice i zvijeri“, „Knjige o džungli“, „Alise u zemlji čudesa“ i „101 dalmatinca“.
Disney je očito nanjušio zlatnu koku jer gotovo da nema njihova animiranog hita koji uskoro neće dobiti igrani remake. U kina nam uskoro stižu „Aladdin“ i „Kralj lavova“, a u planu su i „Dama i skitnica“; „Mulan“, „Mala sirena“ te mnogi drugi.
Dok je animirani Dumbo jednostavnom pričom, simpatičnim pjesmama i vješto doziranom kombinacijom humora i emocija oduševio publiku, njegovom igranom bratu, sudeći po reakcijama publike i kritike, zasad ne ide tako dobro.
Daleko od toga da će studio bankrotirati, ali film ipak nije ostvario velika očekivanja koja su pred njega postavljena.
Za one koji ne znaju, Dumbo je priča o cirkuskom sloniću koji zahvaljujući neobično velikim ušima može letjeti te nakon prvotnog izrugivanja doseže svjetsku slavu.
Dok je animirana verzija jednostavno i bez previše filozofije na ekrane prenijela jednostavnu priču o tome što znači biti drukčiji i kako se boriti protiv predrasuda, igrana verzija pomalo je razvučena i scenaristički nejasna.
Izvrsne glumačke izvedbe Colina Farrella, Dannyja DeVita, Eve Green i Michaela Keatona te predivna glazba Burtonova kućnog skladatelja Dannyja Elfmana nažalost nisu dovoljne kako bi se zadržala pozornost gledatelja dva sata, a digitalni slonovi i ostale CGI životinje na trenutke djeluju previše umjetno.
Filmu jednostavno nedostaje duše te iako je vizualno upečatljiv kao i svi Burtonovi filmovi, ovaj put formula mračni odmak od originala + neshvaćeni luzer koji otkriva novi smisao svog života naprosto nisu dovoljni.
Ako ste nostalgični ili želite razveseliti vaše najmlađe, radije ih razveselite nepretencioznim, ali mnogo iskrenijim animiranim originalom.
na instagramu
