Prošlo je 10 godina otkad nas je napustio omiljeni pjevač nekih od najljepših dalmatinskih pjesama, trogirski slavuj Vinko Coce. Udovica Janja i dalje je neutješna, a najteže je kad mu posjećuje grob. Kako joj izgleda život nakon Vinkove smrti, otkrila je našem Gordanu Vasilju.
Galerija
''Evo 10 godina on tu leži, mirno spava ruža moja, ali on je za mene živ dok sam ja živa. Sjećanja i lijepe uspomene ostaju vječno, njegove pjesme slušat će se generacijama, znači on će i dalje živjeti. To me tješi.''
U slučaju Janje Coce, udovice trogirskog slavuja Vinka, vrijeme ne liječi rane. Ova koja je na njezinoj duši nastala prije 10 godina, kada je izgubila ljubav života, boli kao i prvog dana.
''Ja se svaki put u ovakvoj prilici zahvalim svima koji ga se sjete, koji obiđu njegov grob, koji traže, koji se izlude, nije lako naći i onda pitaju gdje je grobnica Vinka Coce i svaki put nađem nešto novo. I svijeće i cvijeće i ove male anđele i poruke. Bilo je puno toga.''
Ljubavna bajka Janje i Vinka počela je 1974. Upoznali su se na plesnjaku u Omladinskom klubu na Čiovu kad je ona imala nepunih 17, a on 20 godina.
''Kad su vidili da sam s njim govorili su mi ''a što će ti onaj debeli?'' A ja govorim meni to ne smeta.
Strastveno su se voljeli duže od 3 desetljeća, provodeći zajedno svaki slobodni trenutak.
''Jako smo pazili jedno na drugo, na godišnjice braka, rođendane. Između ostalog evo, i ovo je poklončić za jedan rođendan. Još vozim auto koje mi je poklonio za 50. rođendan'', rekla je pokazujući ogrlicu.
Najveća Janjina i Vinkova želja bila je da postanu roditelji pa su '90.-e išli i na medicinski potpomognutu oplodnju u Rim, ali nažalost bez uspjeha.
''I da mi sutra dođe šeik, da me u dijamante obuče, ja ću opet biti u sebi nesretna zašto nisam osjetila to majčinstvo. Imam svoje nećake i njihovu djecu već, svi su oni za mene apaurini, ali to nije to.''
Ni do danas se nije pomirila s odlaskom voljenog supruga, koji je preminuo u 59. godini, poslije višemjesečne hospitalizacije i borbe s infekcijom. Priznala nam je i za čim još žali.
''Kad je Vinko umro, neću nikad prežaliti, netko me zvao na telefon i pitao me da li bi to organizirali na Poljudu ''Kada umren umotan u bilo''. Ja govorim ''ne znam'', ja u to vrijeme nisam znala ni kako se zovem poslije šest mjeseci bolnice. On nikad nije bio od tih nekakvih pompi. Ja to u to vrijeme nisam shvaćala.''
Iako je prošlo dugih 10 godina od smrti trogirskog Pavarottija, na čijem je posljednjem ispraćaju bilo više od 10 tisuća ljudi, uspomena na njega nimalo ne blijedi, zahvaljujući antologijskim pjesmama koje je ostavio u zalog svima nama.
''Najteže mi je ako vozim pa kad čujem njegovu pjesmu. Tada mi je najteže, više puta moram stati. Dobro, ja ne idem na neke duge relacije, ali recimo Split-Trogir i suza suzu goni i onda jednostavno gledaš gdje ćeš stati da ne bi ugrozila sebe i druge.''
Janja je svojem Coci ostala vjerna i nakon smrti. Živi skromno s majkom, a u njezinu životu, kaže, nema mjesta za novog muškarca.
''Znate što, samoća je teška. Pomislim povremeno, ali isti trenutak imam osjećaj kao da me Vinko gleda, kao da je tu, kao da je išao negdje na turneju i sad sam ga ja prevarila. Takav imam osjećaj.''
Dobri trogirski duh obožavao je Hajduk pa je Torcida Trogir njegovo ime odlučila na još jedan način upisati u besmrtnost i u veljači ga zauvijek vezala uz Bijele u parku za sva vremena. A Trogirsko kulturno ljeto je ove godine započelo koncertom u čast svojem najpoznatijem pjevaču.
''Izvođači su bili super. Tu su ova da nećaka koji su ga dostojno zamijenili. Eto, nije imao svog sina, ali ima njih dvojicu koji pjevaju. I Vedran i Ivo, to su od Vinkove sestre i brata sinovi.''
Posljednjih godina govorilo se da bi Čiovski most mogao nositi ime Vinka Coce, spominjala se ulica u rodnom gradu i bista, ali od toga ni nakon 10 godina od njegove smrti - ništa! A sinonim za Trogir je tu čast definitivno zaslužio!
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novatv.hr.
