Tijelo čileanskog pjesnika i Nobelovca Pabla Nerude bit će ekshumirano nakon tvrdnji njegova bivšeg vozača kako nije umro prirodnom smrću već je ubijen.
Neruda, poznat po svojim strastvenim ljubavnim pjesmama, a kasnije i po komunističkim i antifašističkim stavovima, preminuo je 23. rujna 1973. godine.
Kao razlog njegove smrti sve dosad se navodio rak prostate. No, izgleda kako istina ipak nije posve otkrivena. Njegov bivši vozač Manuel Araya tvrdi kako je pjesnik otrovan tijekom diktature Augusta Pinocheta.
Manuel je Pabla prevozio posljednjih nekoliko mjeseci njegova života kad je pjesnik bio veoma bolestan i nije više mogao hodati. Tvrdi kako su Pinochetovi tajni agenti iskoristili njegovu slabost i bolest kako bi mu u trbuh ušpricali otrov tijekom ležanja u bolnici Santa Maria u Santiagu.
Poznato je kako je Neruda bio pristaša socijalističkog predsjednika Salvadora Allendea koji je svrgnut u vojnom udaru 11. rujna 1973. godine, 12 dana prije Pablove smrti. Na vlast dolazi Augusto Pinocheto tijekom čije će 17-godišnje vladavine biti ubijeno oko 3 tisuće ljudi.
Neruda je pokopan u svojoj kući u gradiću Isla Negra uz treću suprugu Matildu. Njegovo tijelo bit će izvađeno početkom travnja ove godine, potvrdio je sudac Mario Carroza.
Za one koji ne znaju...
Pablo Neruda čileanski je pjesnik, pravim imenom Ricardo Eliezer Neftalí Reyes Basoalto. Kao diplomat proveo je više godina u Madridu gdje se sprijateljio s Lorcom i drugim španjolskim pjesnicima te pristupio antifašističkom pokretu, zbog čega je u svojoj domovini bio proganjan. U početku piše pretežno ljubavnu liriku, a kasnije prelazi na društveno i politički angažiranu poeziju koja govori protiv ratnih strahota i ustaje u obranu potlačenih.
Objavio je 19 zbirki poezije, od kojih su značajnije "Španjolska u srcu" u kojoj daje potresnu, ali uvjerljivu sliku borbe španjolskog naroda. Život i svijet doživljavao je prvenstveno čulno, pa su uzbuđenje, ogorčenje, samilost i srdžba osnovni motivi njegove poezije.
Stilski, prešao je put od neoromantizma preko nadrealizma do čiste borbene i socijealne poezije. Osnovne su mu teme u ranijim godinama ljubav, kasnije pustoš, samoća, patnje, borba i smrt. Njegov vulkanski temperament, vječita spremnost da na nešto reagira i da se za nešto bori, učinio ga je jednim od najplodnijih (30 zbirki), ali i kvalitativno najneujednačenijih velikih pjesnika XX. stoljeća.
Njegov Sveopći spjev (Canto general, 1950.), postao je simbolom stremljenja za književnost čileanskog naroda. Godine 1971. dodijeljena mu je Nobelova nagrada za književnost.
DNEVNIK.hr SHOWBUZZ pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
