Tko je taj dečko? Preko noći postao glavna zvijezda

Džaner Šahin jedan je od upečatljivijih glumaca u seriji ''Obitelj mog oca''. Pokazavši sve svoje vještine u posljednjih pet minuta prve epizode serije postao je jedno od najspominjanijih imena na društvenim mrežama u Turskoj. Zapitavši se ''Tko je taj dečko?'', svi su počeli istraživati. Džaner Šahin, novo ime s ekrana...

''Obitelj mog oca'' prva Vam je serija. One noći kad ste se pojavili na ekranu nenadano ste ušli u dnevne objave na Twitteru i u naše živote. Ali nitko Vas od nas ne poznaje. Tko ste Vi?

Ja sam Džaner. Imam 24 godine. Iz Eskišehira sam.

To je lijep sažetak, no vratimo se malo na početak.

Majka i otac su mi umirovljeni profesori. Nas smo trojica braće. Bio sam pomalo divlje dijete. Bio sam zločest i neposlušan. Kad bi me ljudi tek upoznali, doživjeli bi me kao mirnog i povučenog, no kad bi me bolje upoznali, shvatili bi da nije tako. Ustvari sam malo drukčiji.

Kakve su to sve Vaše strane koje ne vidimo?

Veseo sam, nestrpljiv, povremeno nervozan čovjek koji zna imati nenadane reakcije i povremeno biti lako uvredljiv. Da sažmem, vrlo sam živahan... Iako u ponekim crtama sličim liku Kadira koga igram, puno je više onih u kojima se razlikujemo. Na primjer, ljudi mogu misliti da sam macho kao on, ali nisam. Ljubomoran sam, iako malo, i nastojim to korigirati.

Iz kojih ste struktura najedanput izabrani za jednu od glavnih uloga velikog projekta? Je li Vam tu šansu donio talent ili obrazovanje?

Teško mi je procijeniti sebe izvana, no ispričat ću Vam svoju priču, završio sam matematičku gimnaziju. Zbog toga sam namjeravao biti liječnik ili inženjer. Nakon što sam završio gimnaziju u Eskišehiru, upao sam na strojarstvo na Istanbulskom tehničkom sveučilištu. I došao sam u Istanbul. No nisam bio sretan na faksu. Završio sam pripreme te se na prvoj godini pridružio glumačkoj grupi Sveučilišta. Interes mi je polako počeo naginjati ka glumi. Odlučio sam pokušati na konzervatoriju.

Nije li se u tom trenu umiješala Vaša obitelj?

Iako u početku nisu povoljno gledali na moje napuštanje fakulteta, kad sam upao na kazališni odsjek Državnog konzervatorija Istanbulskog sveučilišta, i oni su podržali moju odluku. Sad sam na posljednjoj godini.

Je li razlog Vašeg skoka iz kazališta na ekrane želja da postanete novo mlado lice?

Ne. Štoviše, u početku sam bio idealist i htio sam samo rad u kazalištu. Radili smo predstave, glumio sam i režirao. No kako mi se približila diploma, shvatio sam da život nije takav. Neću Vam moći slagati, proživite i one osjećaje „pa neka se pojavim, da me vide“, „da vidimo hoće li to meni ići“ i „pa da zaradim malo“. Odlučio sam da moram pristupiti nekoj agenciji. I na drugom probnom snimanju došla mi je serija „Obitelj mog oca“.

Serija je emitirana, a sljedećeg jutra...

Jedan mi je prijatelj rekao da na jednom programu govore o meni. Jasno, odmah sam ga upalio. Na ekranu se stalno vrtjelo ime Džaner.

Zašto pripovijedate u trećem licu?

Jer me obuzeo osjećaj da govorim o nekome drugom po imenu „Džaner“. U tom sam si trenu bio stran. No nije da mi se nije svidjelo što sam se dopao ljudima nakon toliko godina truda i što sam postigao lijepe povratne informacije. Pa ipak se još katkad pokolebam.

Jeste li pokušali upisati svoje ime na Googleu?

Naravno. Istovremeno sam se i prilijepio za mobitel. Sa znatiželjom pratim što govore na društvenim mrežama: na primjer, jako mi se svidio komentar „čovjek o kom se počelo govoriti ne zbog njegovih mišića, već zbog njegove glume“.

Vaš lik u seriji, Kadir, dijete je koje nije imalo pažnju oca. Nakon mnogo godina, od njega traže da donira bubreg svom bratu kojega otac ima s drugom ženom i kojega nikad nije ni sreo. Da ste Vi u pitanju, kakvu biste odluku donijeli?

Ne znam bih li donirao bubreg. Tu postoji predbacivanje koje su stvorile godine. I povrijeđenost... No ne bih postavio uvjet da otac bude uz nas samo zato što sam donirao bubreg. Tad bi se sve temeljilo na laži.

OVDJE pogledajte tursku pjevačicu koja ima 70 godina i izgleda bomba!

Zanimljivosti o glumcu:

** Znam da sad govore o meni na društvenim mrežama, no za vrijeme školovanja nisam bio dečko koji se svima sviđa. U srednjoj školi čak nisam imao nijednu curu. Moja je prva ljubav započela na faksu. Još uvijek traje. Cura mi studira pravo na Istanbulskom sveučilištu.

** Privlače me pametne i kreativne žene. To je moja slaba točka.

** Obitelj mi živi u Eskišehiru. U našoj se obitelji nitko nije bavio kazalištem. Ja sam bio ta čudna biljka. Oni su sad jako sretni i ponose se mnome. Živim s prijateljima na Kadikoju. Lijen sam. Ne kuham. U stanu neprestano vlada neki nered.

** Imam bolest Daniela Day-Lewisa. Mislim da je to prvo. Fan sam Kubricka i Iñárritua.

** Volim čitati romane. Favorit mi je ruska književnost. Čehov, Tolstoj, Dostojevski...

** Glazba ima puno dimenzija, slušam sve što mi se sviđa. Volim Ibrahima Maaloua.

** Na televiziji gledam ‘Sopranose’, ‘Na putu prema dolje’ i u zadnje vrijeme ‘Dva metra pod zemljom’.

Izvor: http://www.roportajgazetesi.com/oyunculugun-fendi-kasli-erkekleri-yendi-caner-sahin-c6923.html