Sarajevo Film Festival i ove godine dodjeljuje Počasno Srce Sarajeva. Nagrada se dodjeljuje pojedincima u znak priznanja za izuzetan doprinos afirmaciji i razvoju filmske industrije te podršci i razvoju Sarajevo Film Festivala.
Agnès B., dizajnerica i redateljica
Odrasla u Versaillesu, u klasičnom obrazovanju 1950-ih, Agnes B. (rođena Agnès Troublé) je željela biti kustosica kako bi bila bliže umjetnosti, za koju je već kao tinejdžerka bila strastveno zainteresirana. Studirala je na Ecole des Beaux-Arts u Versaillesu i ubrzo nakon diplome počela raditi kao mlađi urednik francuskog časopisa Elle. Prije nego što je svoje ime pretvorila u svjetski poznati brend, radila je kao freelance dizajner za kuće Limitex, Pierre d'Alby, V de V i Eversbin. Godine 1975. otvorila je svoj prvi butik - agnès b. u kvartu Les Halles u Parizu, ubrzo stekavši popularnost koja joj je omogućila da se proširi na američko i svjetsko tržište tokom 1980-ih. Kao strastveni promatrač života iz kojeg crpi inspiraciju, ona je stvorila prepoznatljiv stil koji je očarao ljude diljem svijeta i postao nalik izražavanju nečijeg karaktera. Pored svog dizajnerskog rada, Agnès B. je i strastveni kolekcionar i zagovornik umjetnosti, posebice filma. Posjećujući kao tinejdžerica pariška kina, izgradila je podjednako ukus i za američki i za europski film, a kasnije je odjeća njenog dizajna ovjekovječena na celuloidnoj traci. Stalno bavljenje umjetnošću, pomaganje umjetnicima da zaokruže filmove i davanje doprinosa na različite načine ali bez izravne uključenosti, u konačnici je dovelo do odluke Agnès B. da osnuje svoju audiovizualnu produkcijsku kuću. Love Streams agnès b. Productions, tako nazvana u čast Johna Cassavetesa, počast je njenoj viziji života i njenoj strasti prema ljudima i kinematografiji. Love Streams je producirala Seul Contre Tous, u režiji Gaspara Noéa (1998), Trouble Every Day Claire Denis (2001), Son Frere Patricea Chereaua (koprodukcija s Arte 2003), Qui Veut Le Peau De Mister V Emilie Deleuzea (2003), L’Innocence Lucille Hadžihalilović (2004), te bila pokroviteljica brojnih filmskih festivala. Zajedno sa rediteljem Harmony Korinom, osnovala je filmski koncern pod nazivom O'Salvation, stvoren kao mjesto za predstavljanje raznih filmskih, izdavačkih i umjetničkih projekata. Kad je u pitanju stvaranje vlastitih filmova, Agnès B. je, kao i njena modna linija, žestoko neovisna: 2011. godine režirala je dokumentarni film Une Sorte De Journal Video iz vlastite video arhive, u kojem govori o sebi kao dizajneru i osobi, o svojim izvorima inspiracije i svjetonazoru. Godine 2013. završila je svoj prvi dugometražni igrani film Moje ime je Hmmm... (Je m'apelle Hmmm ...).
Dugogodišnja pokroviteljica i velika prijateljica Sarajevo Film Festivala Agnès B kreirala je vizualni identitet Festivala - Srce Sarajeva.
Gael García Bernal, glumac
Baveći se glumom gotovo cijeli svoj život, Gael García Bernal je počeo s roditeljima nastupati u predstavama u Guadalajari u Meksiku, a kasnije je studirao na Centralnoj školi za govor i dramu u Londonu. U to vrijeme Bernal se pojavljuje u nekoliko predstava, sapunica i kratkih filmova, prije svog glavnog debija u igranom, za Oskara nominovanom filmu Amores Perros u režiji Alejandra Gonzalesa Iñárritu. Sljedeća filmska uloga Gaela Garcíe Bernala je bila u još jednom svjetski proslavljenom ostvarenju, filmu režisera Alfonsa Cuaróna nominovanom za nagradu Oscar Y tu mama tambien gdje glumi uz svog doživotnog prijatelja Diega Lune. Nastavljajući birati izazovne i potencijalno sporne uloge, Bernal se pojavio u filmovima EL CRIMEN DEL PADRE AMARO Carlosa Carrere, Dnevnik motociklista Waltera Sallesa, La mala educacion Pedra Almodóvara, Mamut Lukasa Moodyssona, Granice kontrole Jima Jarmuscha, Ne Pabla Larraina i u još jednoj saradnji sa Alejandrom Gonzalesom Iñárrituom, u njegovom filmu Babel, dosegnuvši broj od više od 40 filmova, kratkih i televizijskih programa u kojima je nastupao u zadnjih 20 godina. Osim glume, Gael Garcia Bernal je preuzeo ulogu i režisera i producenta – 2007. godine svoj je režiserski debi ostvario filmom DEFICIT, nakon toga je režirao kratki film Pismo, kao dio dugometražnog filma 8, kratki film Lucio za meksički omnibus Revolucion i četiri kratka dokumentarna filma pod nazivom Nevidljivi za Amnesty International, koji prate migrante podvrgnute nasilju i zlostavljanju na putu kroz Srednju Ameriku i Meksiko. Uz fim Deficiti kratke filmove Lucio i Nevidljivi, Bernal je producirao film Michaela Rowea The Well i dokumentarni film Tko je Dayani Cristal? režisera Marca Silvera. Većina filmova na kojima je Bernal radio prikazuju njegovu duboku predanost umjetnosti, ali i sklonost ka ozbiljnom, pozornom i brižnom odnosu prema svojoj domovinini, kao i situaciji u Latinskoj Americi i životu njenih stanovnika u cjelini, a posebno po pitanjima siromaštva i migracije. Zajedno s Diegom Lunom, Pablom Cruzom i Elenom Fortes, Bernal je osnovao Ambulante, meksičku neprofitnu organizaciju za promociju dokumentarističkog rada kao sredstva društvenih promjen. Kroz svoje putujuće filmske festivale i radionice, organizacija ne samo da promovira nedovoljno ispričane priče, već i donosi te priče u mjesta gdje se inače ne bi mogle vidjeti. Za ovaj rad je dobio Nagradu za ljudska prava vašingtonskog Biroa za Latinsku Ameriku za 2011. godinu. Mnogo puta je nagrađivan za svoje izvrsne izvedbe, uključujući nagradu za Najboljeg glumca na Međunarodnom filmskom festivalu u Chicagu, za ulogu u filmu Pasja ljubav, nagradu Glitter za najboljeg glumca u Almodovarovom filmu Loš odgoj, nagradu Gotham za najbolji glumački ansambl, nagradu Excellance na Međunarodnom filmskom festivalu u Locarnu, i mnoge druge.
Danis Tanović, reditelj
Bosanskohercegovački redatelj Danis Tanović rođen je u Zenici, a odrastao u Sarajevu, gdje je studirao filmsku režiju na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti. Kad je Sarajevo palo pod opsadu, on je dvije godine proveo na prvoj ratnoj liniji snimajući za vojsku. Tanović se kasnije preselio u Belgiju kako bi nastavio filmske studije na filmskoj školi INSAS i počeo je snimati kratke dokumentarne filmove. Njegov debitantski igrani film iz 2001. godine, Ničija zemlja, dobio je više od 40 međunarodnih nagrada, što ga čini jednim od najnagrađivanijih debitantskih igranih filmova u povijesti. Smješten u 1993. godinu, usred rata u Bosni i Hercegovini, film je osvojio Oscara i Zlatni globus za najbolji strani film, kao i nagradu za najbolji scenarij na Filmskom festivalu u Cannesu i nagradu Europske filmske akademije. Tanović je režirao još dva filma o ratu i njegovim posljedicama. Cirkus Columbia je smješten u razdoblju neposredno prije izbijanja rata u Bosni i Hercegovini, a Trijaža- sa Colinom Farrellom u glavnoj ulozi – bavi se postratnim traumama. 2005. godine Tanović je režirao igrani film na francuskom jeziku L'Enfer (Pakao), u kojem glume neki od najboljih francuskih glumaca, uključujući i Emmanuelle Béart, Karin Viard, Marie Gillain, Guillauma Caneta, Jacquesa Gamblina, Jacquesa Perrina, Carole Bouquet i Jeana Rocheforta. Njegov posljednji film Epizoda u životu skupljača željeza premijerno je prikazan u natjecateljskom programu Berlinskog filmskog festivala 2013. godine, gdje je osvojio dvije nagrade Srebrni medvjed - za film i najboljeg glumca (Nazif Mujić), kao i Posebnu nagradu ekumenskog žirija. Danis Tanović je na 19. SFF-u bio predsjednik Žirija takmičarskog programa - igrani film.
DNEVNIK.hr SHOWBUZZ pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
na instagramu
