Legendarni pjevač Vinko Coce izgubio je bitku za život. Preminuo je noćas u 59. godini života.
Pogledaj i ovo
Pjevač Vinko Coce, rođen je u Trogiru 22. prosinca 1954. godine. S 15 godina postao je tenor u kvintetu Mali Kanti. Nakon srednje škole zaposlio se u brodogradilištu, ali u slobodno vrijeme i dalje se bavio glazbom.
Priključio se klapi Trogir 1972. godine, a paralelno je završio glazbenu školu Josip Hatze u Splitu i kao prvi vokal klape obišao Europu. Kroz klapsko pjevanje intenzivno surađuje s vrsnim pedagozima i glazbenicima poput Lj. Stipišića, J. Veršića, E. Tudora, S. Bombardellija, N. Žlicara, D. Tambače, L. Voltolinija, N. Buble, J. Čalete, i niza drugih eklatantnih imena glazbene scene.
>> Preminuo trogirski slavuj Vinko Coce
Već 1983. primljen je za zborskog tenora u profesionalnom mješovitom zboru HNK-a u Splitu, gdje slijedećih pet godina intenzivno i uspješno pjeva cjelovit operni repertoar, ne prekidajući rad u Klapi Trogir.
Najveće priznanje dolazi prihvaćanjem asistencije u zboru Teatra Comunalle iz Firenze, gdje u operi Boris Godunov, izvedenoj pod ravnanjem maestra Sei Ozave, pjeva u krugu Luciana Pavarottija.
Godine 1991. započinje razdoblje njegove karijere samostalnog pjevača zabavne glazbe, što je nažalost donijelo prekid u njegovom klapskom angažmanu, i što je još važnije, 1995. dovelo do prestanka rada čitave Klape Trogir. U teškim vremenima ratnog vihora nastupa diljem zemlje i inozemstva na raznim skupovima prosvjeda protiv rata, potpore braniteljima Domovinskog rata, te mnogim humanitarnim koncertima.
Prvi je album objavio 1993. godine, a te je godine osvojio Grand Prix na 'Splitskom festivalu zabavne glazbe' pjesmom 'Sićaš li se di je Lingo Mare'. S pjesmom 'Kora kruha u vinu' nominiran je za prestižnu nagradu Porin. Osvojio ju je s klapom Trogir - za njegovanje tradicionalnog klapskog pjevanja.Desetogodišnje razdoblje samostalnog djelovanja rezultiralo je brojnim uspjesima i popularizacijom njegovih pjesama, što mu je na nacionalnoj estradnoj sceni osiguralo eminentnu poziciju izvođača dosljednog u odabiru i interpretaciji glazbenog djela.
Godine 2002. osobno pokreće ponovno okupljanje Klape Trogir, u času kad ona navršava četrdesetu obljetnicu djelovanja, što je obilježeno monografijom Povratak iskonu, autora Stanka Geića.
Snimio je nekoliko antologijskih kompozicija karakterističnog dalmatinskog melosa, uključujući nenadmašne 'Ribare'.
Posebno je oduševio duetom sa Zoricom Kondžom i pjesmom 'Sto mandolina'.
Zbog uspjelog solističkog angažmana, 2000. postaje članom Hrvatske glazbene unije, te dobiva status slobodnog umjetnika.
Albumi
1993. - Mirno spavaj, ružo moja
1995. - Mama, adio
2000. - Dalmacija, more, ja i ti
2002. - Ane, jel' te baca
2006. - More sinje
2006. - Zlatna kolekcija
DNEVNIK.hr SHOWBUZZ pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
na instagramu
