U utorak 2. travnja Aleksandra Dojčinović predstavit će sedmu po redu samostalnu reviju.
Aleksandra Dojčinović novu, sedmu po redu samostalnu reviju, 2. travnja smjestit će u zagrebački Tehnički muzej Nikola Tesla, gdje je danas, uz rodni Smiljan i tamošnji Memorijalni centar, najvidljivija ostavština znanstvenika koji nam je ostavio uporabu električne energije kakvu danas znamo, koji je napravio prvi elektromotor na izmjeničnu struju, istraživao rendgenske zrake, pridonio osnovnim saznanjima o kozmičkim zrakama i potpisao dinamičnu teoriju gravitacije.
Prije nego što predstavi novu kolekciju, mi smo porazgovarali s njom.
Aleksandra, vaše su revije već godinama jedan od najvažnijih događaja sezone. Kako se osjećate uoči revija, postoji li još uvijek pozitivna trema i uzbuđenje?
''Lijepo je to čuti jer to znači da su trud i upornost nas nekolicine isplivali i urodili plodom, a pozivnica za našu reviju postala je vrlo tražen papirić. No i ovaj put je mjesta nažalost malo jer među sto pedeset uzvanika u Tehničkom muzeju, uz predstavnike medija, moje partnere, prijatelje i, ovaj put, naše cijenjene i svjetski ugledne znanstvenice i znanstvenike, ne ostane gotovo nijedna stolica slobodna, pa s listom uzvanika moj tim i ja često mučimo najveću muku. To je potvrda da smo opet uspjeli pogoditi društvenu žicu, ukazati na teme koje su veće od mode. Ja nemam klasičnu tremu, netom prije revije čak mi je i dosadno jer je već odavno sve spremno, a ovoga puta radujem se prijenosu revije uživo. Reviju ovaj put selimo u Tehnički muzej, to je neki logičan slijed revija u Preporodnoj palači, Nacionalnoj knjižnici, na Glavnom kolodvoru, u Atelijeru Meštrović, Kockici...'', govori nam Aleksandra.
Novu kolekciju predstavit ćete kroz spoj mode i tehnologije i održat će se na dvije lokacije u isto vrijeme. Kako ste došli na tu ideju?
Za jednog takvog druženja s mojim kolegicama rodila se i ova ideja o prijenosu revije, što je na ovim prostorima do sada neviđeno, a ni u Europi nismo našli primjer toga da je netko svoju modnu reviju streamao na neku drugu lokaciju. Trebao nam je za takvo što snažan partner, a obećali su nam da će prijenos biti u rangu najboljih nogometnih utakmica.
Koliko traju pripreme za takvo događanje?
Pripreme ne počinju niti završavaju u nekom trenutku i nikada nisam posvećena samo jednoj stvari. Primjerice, trenutačno uz pripreme za reviju radim na ljetnoj kolekciji s jednim našim poznatim brendom, a paralelno pripremam i kolekciju za jesen i zimu te biram materijale za onu za proljeće i ljeto 2020. Onda vam je jasno otkad je ova kolekcija bila spremna za reviju, odnosno prodaju. Uz sve stvari koje se tiču kreativnog dijela posla, tu su još moje obveze prema partnerima projekta, ugovori kojima sam obično vezana cijelu godinu, a taj mi dio omogućuje da svoju kreativnost izrazim i kroz produkt-dizajn, pa sam tako ovaj put dizajnirala torbice za moj omiljeni, a uskoro u prodaju stiže i moja linija proizvoda za njegu tijela.
Što vas najviše inspirira pri dizajniranju?
Ništa me ne inspirira do zaluđenosti, nemam faze u smislu da volim samo jednog umjetnika ili neko vremensko razdoblje. Ne živim u prošlosti, već sam više tip za ovdje i sada. Jednostavno se zatvorim u svoj ured. Počnem raditi ono što me veseli, kreirati ono što i ja volim nositi, jer mene ćete uvijek najprije sresti u mom dizajnu, u mojim haljinama, sakoima, cipelama, torbicama. Nosiva moda je moj put, vjerujem, zauvijek.
Vaše su kreacije dosad na crvenim tepisima nosile brojne holivudske dame. Postoji li netko na kome biste posebno voljeli vidjeti neku od svojih haljina?
Ne sanjarim o tome da će u mojim haljinama jednog dana na crvenom tepihu zablistati, recimo, moje miljenice Cate Blanchett ili Emily Blunt, već sa svojom inozemnom agencijom dajem sve od sebe da moje haljine primijete čelni ljudi neke poznate robne kuće i uvrste nas u svoj asortiman. Naravno, dvije spomenute dame za mene su oličenje stila i ženstvenosti, dame koje krasi bezvremenska ljepota, ali i činjenica da se za njihova imena ne vežu nikakvi skandali, a u prvom planu uvijek su njihovi glumački uspjesi, nikada privatni život.
Da se ne bavite modnim dizajnom, što biste radili u životu?
Ne znam odgovor na to pitanje. Ja sam još u vrtićkoj dobi bila sklona modi, voljela sam modne časopise i Žuži Jelinek i roditelji su me u tome podržavali, iako se tata potajno nadao da ću postati matematičarka. Naime, obožavala sam brojke i mogla sam provesti sate i sate rješavajući jednadžbe. Sigurno i u toj mojoj nekadašnjoj strasti prema brojkama leži zašto danas toliko poštujem znanost i znanstvenike.
Što biste poručili mladim hrvatskim dizajnerima, učenicima i studentima koji se vide jednog dana u modi i kojima ste Vi jedan od uzora?
Poručim im, sigurna sam, puno toga svojim revijama, jer su gotovo sve do sada bile ili posvećene direktno mladima ili indirektno njima. Želim im ukazati na neke nove uzore, olakšati im svojim primjerom, iskustvom i znanjem, pokazati im da se može. Mnogi od njih mi se javljaju i zahvaljuju na tome, a kada dobijem jednu takvu poruku, onda znam da je ono na čemu radimo stiglo na pravu adresu. Moje revije i ja uvijek im poručujemo da bez knjige nema nauke, da nema instantnog uspjeha, da treba biti hrabar i znati učiti iz vlastitih grešaka, da treba biti skroman i prizeman i da najteže zadatke nikada ne ostavljaju za kraj radnog dana ili za sutra, već ih uvijek odrade na početku.