Meghann Fahy: 'Igra straha' je stresna, zabavna i stvarna! Zato sam i htjela glumiti u tom filmu
"Prvi put u životu sam radila kaskaderske scene i bilo je uzbudljivo! Imala sam sjajnu dublericu, ali i sama sam puno toga snimila, primjerice letjela preko dva stola, nekoga sam probola... svašta!", kaže Meghann Fahy.
KINOFILM – hrvatski filmski web magazin donosi vam ovu priču
U psihološkom trileru Igra straha (Drop, 2025.), Meghann Fahy utjelovljuje Violet, ženu koja se tijekom naizgled običnog spoja nađe usred digitalne noćne more u kojoj više nije jasno tko promatra koga i koliko je opasno ono što se ne vidi. Film je režirao Christopher Landon, poznat po uspješnom spoju horora i humora (Freaky, Happy Death Day), dok produkciju potpisuje Blumhouse, sinonim za napete i uzbudljive trilere posljednjih godina, piše Kinofilm.
Fahy, koju publika pamti po seriji Bijeli lotos (The White Lotus, 2021. – danas) ovdje se našla u potpuno novoj, fizički zahtjevnoj i emocionalno kompleksnoj ulozi. I dok njezin lik preuzima kontrolu nad situacijom, glumica ističe da joj je jedan od najzanimljivijih aspekata bio upravo taj emocionalni preokret:
"Henry je taj kojeg treba spasiti, a ne ona. I to je ta obrnuta bajka koja mi je bila jako zanimljiva", rekla je 34-godišnja glumica, ali i otkrila što ju je privuklo scenariju, koliko ju je oduševila suradnja s kolegom Brandonom Sklenarom, kako je izgledalo snimanje napetih scena i zašto Igra straha publiku istovremeno drži na rubu sjedala i nasmijava – sve dok ih ne natjera da se zapitaju koliko su zapravo sigurni u digitalnom dobu.
Kako biste ukratko opisali Igru straha?
Meghann Fahy: Klasični triler i upravo mi se to najviše svidjelo! Scenarij sam pročitala u dahu, a privukla me i činjenica da se gotovo cijela radnja odvija u jednoj prostoriji i u realnom vremenu, što mi se uvijek čini posebno izazovnim.
Što vam je bilo najstrašnije u filmu?
Meghann Fahy: Najjeziviji dio filma je to što vrlo lako možemo zamisliti da se ovako nešto zaista može dogoditi. U filmu je najviše riječ o tehnologiji i osobi koja pokušava preživjeti naizgled bezizlaznu situaciju. Zanimljivo je da je ideja za film potekla od bezazlenog događaja – jedan od producenata bio je u restoranu kada mu je netko nepoznat počeo slati slike putem AirDropa. Ispostavilo se da su to bile slike psa, ali to je bio savršen primjer kako u stvarnom životu možete primiti poruku od nekog koga uopće ne poznajete. U filmu moj lik doslovno gleda oko sebe, vidi ljude na mobitelima i još manje zna tko bi mogao stajati iza poruke – to je vrlo efektan dio vizualne naracije filma.
Kakav je bio vaš prvi dojam o Violet?
Meghann Fahy: Kad sam prvi put pročitala scenarij, pomislila sam: Violet je sjajna! Fascinantno mi je gledati ženu koja je preživjela nasilnu vezu, koja je posvećena majka i koja, što je posebno zanimljivo, profesionalno pomaže žrtvama obiteljskog nasilja. Hrabra je i odlučna, a istovremeno i prilično opaka – na najbolji mogući način. Redatelj Chris Landon i ja smo razgovarali o tome kako film funkcionira kao svojevrsna obrnuta bajka – muškarac s kojim je na spoju, Henry, zapravo je "djevojka u nevolji". Ne zna točno što se događa, a na kraju ga upravo ona mora spasiti.
Kako se tijekom filma razvija odnos između Violet i Henryja?
Meghann Fahy: Njihov odnos razvija se na vrlo nježan način, što zapravo dodatno otežava gledatelju pomisao da ga ona možda mora ubiti. Unatoč kaosu oko njih, oni se povezuju. On je pametan, ona topla i hrabra – i unatoč svemu ostaje uz nju. U mnogo trenutaka pitate se: "Zašto ovaj čovjek još uvijek nije otišao?!" No mislim da je riječ o onom instinktivnom osjećaju koji imate kada upoznate nekoga i odmah osjetite povezanost. Henry ne zna točno što se događa, ali odluči ostati i proći s Violet kroz pakao.
PROČITAJTE VIŠE NA KINOFILMU:
‘Minecraft film’: Nije važno koliko je (filmski) loš
‘Grešnici’: 1930-e, prohibicija, blues, i vampiri
Vojni specijalac o Stalloneovom ‘Rambu’: “Sve je 100% realno”
Kako je bilo raditi s kolegom, Brandonom Sklenarom?
Meghann Fahy: Brandon je fantastičan kao Henry i sretna sam što sam radila s njim. Bilo je gotovo kao da igramo predstavu – stalno ste jedno uz drugo i treba vam partner koji je u trenutku, prisutan. Brandon stoji čvrsto na zemlji i iskren je, a to je bilo jako važno u kaotičnim scenama. Osim toga, jako je promišljen glumac koji dodaje sitne, ali važne detalje koje Henry čine stvarnim čovjekom – i to je ono što je ovom filmu trebalo!
Je li se veselila suradnji s redateljem Christopherom Landonom, kako je bilo snimati kaskaderske scene te što će se, prema njezinom mišljenju, najviše svidjeti publici, pročitajte na Kinofilmu, web magazinu koji donosi najzanimljivije vijesti iz svijeta filma.