Nastavak kultnog filma budi nostalgiju u gledateljima zbog koje će većina cijelo vrijeme imati knedlu u grlu

Top Gun: Maverick je film koji je emotivno nabijen od početka do kraja, a Tom Cruise u ulozi Mavericka skoro 40 godina poslije i dalje briljira.

Prije skoro 40 godina izašao je prvi Top Gun. Film je pratio Petea Mitchella (Tom Cruise) kao mladog pilota koji je bio vođen svojim egom, i u većini slučajeva taj isto ego bi ga spustio na tlo vrlo brzo. Top Gun je bio propagandni film američke vojske, i u svom je naumu apsolutno uspio.

Prvi film je režirao Tony Scott, i napravio je film koji je u potpunosti nabrijan akcijom, glazbom, zvukom glasnih borbenih aviona, trbušnih mišića, flerta, muškog suparništva, i isklesanih tijela. Film je bio toliko popularan i uspješan u svojoj propagandi, da se broj mladih vojnika koji su željeli biti u američkim zračnim snagama, i generalno vojsci, naglo povisio. Svi su željeli biti famozni Maverick i imati kultne RayBan aviatorke.

Novi nastavak koji se čekao od 1986. godine je jednako brz i atraktivan, ali ono najbitnije, on budi nostalgiju u gledateljima zbog koje će većina imati knedlu u grlu tijekom filma.

Redatelj Joseph Kosinski je zaista imao težak posao napraviti film koji će biti dostojan svog orginala. Napravio je film koji je usredotočeniji i smireniji od orginala, ali koji i dalje u svom fokusu ima enormnu ljubav prema letenju.

Kosinski kao da je ''posudio'' scenarij od prvog filma, pa tako možemo vidjeti kako su scene napravljene gotovo isto kao i u orginalnoj verziji. Za mene je to znak pametnog redatelja koji je na moderniji način želio nastaviti priču od 40 godina, ali je nije htio mijenjati. Priča naravno prati modernija politička vremena kako bi bila relevantna, ali je u svom centru ista kao i prvi film. Ono što je Kosinski učinio u ovom nastavku što je ekstremno različito od orginala, je da je priču učinio emotivnijom i humanijom.

Top Gun: Maverick je film koji je emotivno nabijen od početka do kraja. Scenaristi i redatelj su napravili nešto što Tony Scott nije ni zagrebao na površini, a to je da je stavio likove u nevjerojatno dramatične okolnosti, te pokazao stvarne emocije koje proizilaze iz istih.

Tom Cruise koji u orginalu igra macho pilota Mavericka, u nastavku napokon pokaže svoje emocije. Iako je i dalje buntovnik, napokon vidimo drugu stranu njegovog lika koja je dosta humanija od mladog Mavericka. Redateljska odluka da većinu filma estetski ostavi istom, ali da narativno poboljša likove i priču, bila je ključna za uspjeh ovog nastavka.

Tom Cruise u ulozi Mavericka skoro 40 godina poslije i dalje briljira. Cruse igra dosljedno svoj lik i sa velikom količinom frajerstva, ali jednom novom dozom ljudskosti. Ovoga puta Cruise prikazuje Mavericka kao pilota koja mora svoje emocije dovesti u red kako bi služio svoju zemlju, ali i nove generacije pilota kojima je on uzor. Jedna scena koja je neočekivana u filmu, ali iznimno emotivna, je scena kada Maverick razgovara sa svojim vječnim neprijateljem Icemanom kojeg igra sjajni Val Kilmer.

U toj sceni vidimo promjenu u liku Mavericka koju nismo imali priliku vidjeti u orginalu. Cruise s ovim filmom prikazuje koliko je evolvirao kao glumac koji nije samo tu da radi sam svoje vratolomije i prikazuje isklesano tijelo, on je tu da prikaže emotivno stanje lika kako bi mu se gledatelji još više približili.

Mladi glumac Miles Teller koji igra lik Bradleya Bradshawa, sina poginulog pilota i Maverickovog najboljeg prijatelja, Goosea, divan je glumački partner Cruiseu. On zapravo podsjeća na mladog Mavericka koji sa svojim buntovničkim stavom i mladenačkom naivnošću ide krož život. Maverick se postavlja kao netko tko preuzima ulogu njegovog oca, i pokuša mladog Bradshawa usmjeriti kako bi bio što bolji pilot. Teller je glumac kojeg smo već imali priliku gledati u sjajnim filmovima, ali u ovoj ulozi Bradleya pokazao je koliko zreo i širok kao glumac. Ostatak glumačke postave također igra dosljedno svoje uloge, te se nadopunjuju s glavnim i iskusnijim glumcima. Odnosi su veoma jasni, i svatko na svoj način doprinosi ovoj priči.

Top Gun: Maverick je po mom mišljenju mnogo bolji film od orginala. Prepun je akcije i konflikta kao i orginal, ali je humaniji i emotivniji. Ovaj film je prožet nostalgijom koja preuzme vaše čitavo biće dok sjedite u kino dvorani. Čak i ako niste ljubitelj orginalnog filma, ovaj film će vas razbuditi i emotivno taknuti. Kao netko tko je prvi film vidio samo kao nabrijani film o muškarcima koji vole da se utrkuju avionima, Maverick me oduševio. Ostala sam pod dojmom nakon filma, i htjela sam ga pogledati još jednom.

Iako se u utrci za Oskara za najbolji film nalazi dosta filmova koji su zaista kvalitetni, Top Gun: Maverick je zaslužio svoje mjesto na toj listi. Ukoliko ga još uvijek niste pogledali, mi vam ga od srca preporučujemo.