Serija koja je apsolutno nadmašila sva očekivanja gledatelja, a za jednu od epizoda zaslužna je nagrađivana sarajevska redateljica!

U nedjelju je izašla finalna epizoda maestralno napravljene serije The Last of Us koja je imala ukupno 30.4 milijuna gledatelja, što je više nego je ijedna HBO serija imala poslije finala Igre prijestolja.

Nije ništa novo da igrica posluži kao inspiracija za TV adaptacije, ali The Last of Us je nadmašila apsolutno sva očekivanja gledatelja koji nisu nikada igrali igricu, ali i pasioniranih gejmera kojima je upravo ova igrica ostala urezana duboko u srce.

Kao što smo spomenuli u prvom tekstu kada je tek izašla prva epizoda serije, kreativni direktor je Neil Druckmann, dok su sve epizode imale drugog redatelja ili redateljicu. Moramo napomenuti kako je emotivnu šestu epizodu režirala najuspješnija bosanskohercegovačka redateljica Jasmila Žbanić, na koju može biti ponosna čitava regija obzirom da je ovo jedan od najvećih TV projekata u proteklih par godina. Svaka epizoda ima svoju priču, odnosno, svaki lik je dobio svoj prostor da ga bolje upoznamo i shvatimo. Ponekad smo vraćeni u prošlost kako bi bolje razumjeli sadašnjost, ali su takve tranzicije iznimno vješto napravljene da nikada nemamo onaj konfuzni trenutak gdje ne znamo što se događa.

Craig Mazin, Neil Druckmann i ostatak scenarista, napravili su vraški dobar posao što se tiče scenarija. On je jasan, emotivan, snažan, dijalozi i odnosi među likovima su točni, te niti u jednom trenutku nisam pomislila da je neka izgovorena riječ ili rečenica van nekog lika. Takvu jasnoću u narativnom i redateljskom smislu dok gledamo veoma složenu priču, mogu iznijeti samo veoma vješti scenaristi i redatelji.

Iznenađujuće je da gledamo post apokaliptičnu zombie seriju u kojoj vrlo rijetko vidimo čudnovate zombije, te se mnogo više fokusiramo na odnose i priču. The Last of Us jeste serija o preživljavanju i nadi, ali je isto tako serija o samohranom roditeljstvu i odrastanju.

Serija se mnogo više fokusira na odnos između Joela (Pedro Pascal) i Ellie (Bella Ramsey), te na njihovo zajedničko odrastanje dok pokušavaju doći do zadane destinacije, nego na zombije i čudovišta. Osobno mislim da je to genijalna kreativna odluka obzirom da vjerojatno to gledatelji nisu očekivali, ali i jer smo stavljeni u jednu novu perspektivu u kojoj nismo navikli biti kada gledamo ovakav žanr. Kao što sam spomenula i za prvu epizodu, ostatak serije je veoma napet i nepredvidljiv. Ovo nije tipična serija u kojoj možete predvidjeti sretan završetak jer kako idete iz epizode u epizodu, brzo shvatite da je to skoro nemoguće. Svejedno, navijate da Joel i Ellie spase svijet iako znate da to nije realistično i da sa scenarističko kreativne strane to bi značilo da neće biti druge sezone.

The Last of Us ima par epizoda koje odskaču od ostatka u emotivnom segmentu, a mene se treća epizoda posebno dojmila. Ona se na tren odmakla od glavnih likova i prikazala zapravo ljepotu i tugu jednog iskrenog odnosa. Bilo mi je nevjerojatno koliko su scenaristi i redatelj našli vremena da u seriji koja je zapravo akcijski triler, prikažu dirljiv kratki film o istinskoj i neočekivanoj ljubavi. Ta epizoda ostane s vama daleko poslije odjavne špice, te vas zaista emotivno dotakne do te mjere gdje brišete suze sa lica i ne znate jeste li tužni ili sretni. To je jedna od najboljih epizoda bilo koje serije koju sam gledala, i zaista mi se činilo kao da gledam kratki film o prijateljstvu i ljubavi, te pronalasku svjetlosti u svijetu koji je doslovce mrtav. Ova epizoda je također sjajan dodatak nastavku serije koji je dosta žešći što se tiče priče, ali i tempa koji se znatno ubrza od prijašnjih epizoda.

Pedro Pascal je Joel, samohrani otac koji izgubi svoju kćer na samom početku zombie apokalipse. 20 godina kasnije, kao krijumčar na crnom tržištu, upoznaje Ellie (Bella Ramsey) koja je jedina nada za spas čovječanstva. Pascal, po meni, ima veoma sličnu ulogu kao u The Mandalorianu, samo ovoga puta nema ogroman oklop od glave do pete. Ovoga puta ga zaista vidimo kako glumi. Nismo razočarani, dapače, zavolimo ga još više. Pascal je sjajan i predan glumac koji je briljirao u ulozi Joela. Transformacija njegovog lika je suptilna ali vidljiva gledateljima, a Pascalova igra je jednostavno očaravajuća. Lik Ellie pripao je mladoj britanskoj glumici Belli Ramsey. Ona nije tipična glumica fizički ni glumački, te upravo zbog toga je toliko interesantna i šarmantna za gledati. Ramsey igra svoj lik koherentno, emotivno, ali i razigrano. Ona nas podsjeti da iako je svijet u kojem se nalaze mračan i opasan, ona je još uvijek dijete koje vidi nadu i humor u svemu.

The Last of Us je jedna od najboljih serija koju imamo priliku gledati, te koju ćemo imati priliku gledati u još barem jednoj sezoni koju su producenti najavili. Ovo nije jedna od onih serija koju uspoređujemo sa istoimenom igricom, jer nas zaista nije ni briga. Ovako upijajuće i snažne izvedbe likova, te maestralno napisan scenarij stoje zasebno. Posebni su i nemaju konkurenciju niti usporedbu. Kraj serije je emotivan, nasilan, i zamršen. Brutalan rasplet gdje Joel i Ellie napokon dolaze do odredišta, ali gdje se situacija veoma brzo pretvori u krvoproliće.

Zadnja epizoda je za mene epizoda gdje su po prvi put Joel i Ellie dirljivo podijelili svoju priču, svoje istine. Kraj ostaje zamršen, ali nas kao sada već strastvene gledatelje ne razočara. Nismo došli do satisfakcije gdje Joel spasi čovječanstvo, ali nam je Joel svojim odlukama i skrivenom istinom donio bar još jednu sezonu ove trijumfalne serije.

Do tada nam ne ostaje ništa drugo nego reći bravo čitavom timu koji stoji iza serije The Last of Us.