Minimalističko filmsko remek-djelo s tako genijalno napisanom pričom i glavnim likom

Teško je naći prave riječi za novi film Todda Fielda, koji je u isto vrijeme genijalan i sulud.

Tár je minimalističko filmsko remek-djelo s tako genijalno napisanom pričom i glavnim likom da nikada ne znamo gledamo li javu ili san. Todd Field je napravio film kakav rijetko imamo čast i priliku gledati, a kada na priču još dodate i sjajnu Cate Blanchett, zasigurno nas čeka pravo malo filmsko čudo.

Teško je naći prave riječi za novi film Todda Fielda, koji je u isto vrijeme genijalan i sulud.

Dva sata i 40 minuta gledate film s ogromnom pozornošću, ali isto tako većinu dijaloga u potpunosti ne razumijete. Field je napisao i izrežirao priču o monstruoznoj dirigentici za koju se vežete od prvih minuta filma. Redateljska odluka da je početak filma kao neki stvarni intervju koji gledamo na TV-u, izvanredno doprinosi dojmu da gledamo priču o stvarnoj osobi.

Gotovo je nemoguće ne povjerovati da je priča, kao i lik Lydie Tár, u potpunosti izmišljen. Priča nas vodi u pravcu koji ne možemo predvidjeti kao gledatelji te, iako se, naravno, pokušavamo povezati s likom i pratiti priču, veoma je teško. U većini slučajeva kada nam nije jasan dijalog i pravac filma vrlo brzo ugasimo film ili jednostavno prestanemo pratiti što se događa. To nije slučaj s ovim filmom.

Što ga više nisam razumjela, više sam ga željela pratiti kako bih bolje shvatila lik i priču. Field je napravio senzualnu psihodramu koja se niti u jednom trenutku ne otme kontroli, baš kao i glavni lik, koji je od početka do kraja dosljedan u svojoj psihozi.

Minimalizam se proteže od scenografije, kostima, pa sve do veoma dugačkih kadrova koji su tempirani do najsitnijih detalja. U tim dugačkim sekvencama, u kojima ima oko 4-5 planova, svaki je izrežiran zaista perfektno. Od tikova jednog od likova koji se vidi u jednom kutu kadra do Cate Blanchett, koja sa svojim opsesivno-kompulzivnim poremećajem svaki pokret i izgovorenu riječ izvede do luđačke preciznosti. Također, Field je uspio kroz priču o Tár približiti zanimanje dirigenta široj publici. To nije zanimanje koje je svima u potpunosti poznato te isto tako nemamo priliku često gledati filmove koji se bave klasičnom muzikom.

Redatelj je sjajno uspio povezati nekonvencionalno zanimanje s temom koja je odmaknuta od ''normalnog''. Ljepota je vidjeti da postoje redatelji koji i dalje ostaju dosljedni sebi, svojoj estetici, te kontinuirano nastoje kreirati filmove bez kompromisa. Field je definitivno jedan od takvih redatelja, a s filmom Tár zaista je briljirao.

Cate Blanchett je glumica koju većina poznaje i koja opet i iznova dokazuje koliko je odlična. Uloga Lydie Tár pisana je samo za nju, kao što je Field i rekao, a Blanchett vas svojom izvedbom ubode direktno i precizno u srce kao što dirigent precizno dirigira orkestrom. Ona utjelovljuje lik opsesivno-kompulzivne dirigentice kojoj tlo pod nogama lagano propada. Njezina prošlost je sustiže, ali Tár ne posustaje. Mimika, govor tijela te glumačka dosljednost izvanredno su prikazane u ovom filmu, koji je možda i najbolja uloga za Blanchett dosad. Toliko vjerujete njoj i njezinom liku da se u trenutcima bojite kada je vidite u krupnom kadru. Svaka izgovorena riječ izgovorena je precizno i uvijek u skladu s likom.

Njezin njemački je i više nego dobar u filmu, a scene gdje doista dirigira orkestrom su da se naježite. Blanchett igra monstruma i perfekcionista kojeg zavolite. Iako zvuči kao paradoks, zaista je tako. Tu leži njena genijalnost kao glumice, koja je više nego sposobna učiniti da jedan takav lik gledatelji zavole, da mu se dive.

Nitko kao Blanchett nema tu lakoću postojanja u kadru kada u praznom prostoru rukom prolazi po kosi, gdje apsolutno ne gledate ništa drugo nego samo taj pokret. Nitko kao Cate ne bi imao jedan izraz lica koji vas podsjeća na voštanu figuru, ali koji iza te frigidne maske krije jedan stravičan i slojevit svijet koji vam je vidljiv prvim pogledom u njezine oči. Cate Blanchett je zaslužila apsolutno sve nagrade koje je dosad pokupila za taj film, a ja sam u potpunosti sigurna da joj se jedan Oscar već gravira. Jednostavno, izvanzemaljska glumica koju imamo privilegiju gledati u ovako odličnim filmovima. Hvala ti, Cate!

Tár je film koji morate pogledati. Čak i ako niste ljubitelj klasične muzike, ovakvog žanra ili ovakve estetike. Ovaj film morate pogledati jer ovakav film rijetko imamo priliku vidjeti, ali i jer kreativci imaju rijetko priliku napraviti ovakav film. Tár je ingeniozna psihološka drama s kojom se možda nećete poistovjetiti, ali koja će vam ući u čitavo biće. Pogled Lydie Tár (Cate Blanchett) ostat će dugo s vama, a je li sve što vidite java ili san, na vama je da odlučite kada pogledate taj sjajni, sjajni film.